- Antonija Nikolić gradi brend Love is a piece of cake kao spoj autorskog slastičarstva, edukacije i održivog poduzetništva
- Umjetničku pozadinu i fokus stavlja na strukturu, a ne na prolazne trendove
- Uplift akademiju vidi kao sjajnu priliku za edukaciju, a posebno povezivanje kreativnosti s jasnom poslovnom strategijom i alatima za dugoročni rast
Antonija Nikolić stoji iza koncepta Love is a piece of cake. Riječ je o prepoznatljivom splitskom brendu koji spaja autorske slastice, edukacije i inovativne projekte. Jedan od njih je Slatkomat, prvi hrvatski vending aparat sa svježim kolačima. Iako se profesionalnim slastičarstvom bavi više od deset godina, Antonijin put u ovu profesiju bio je sve samo ne tipičan.
Završila je umjetničku školu s usmjerenjem na grafički dizajn. I premda nije odmah znala čime će se baviti, danas je to snažno oblikovalo način na koji danas razmišlja o slasticama. U početku se bavila klasičnim kolačima, no vrlo je brzo shvatila da je više zanima nešto složenije, kreativno, a precizno. Mjesto gdje će se spojiti forma i funkcija, vizualni dojam, ali naravno, i struktura okusa.
„Slastice sam počela doživljavati kao trodimenzionalni dizajn, gdje svaki element ima svoju ulogu i ravnotežu. Taj pristup s vremenom je prerastao u moj autorski stil“, objašnjava Antonija, inače polaznica pete sezone Uplift akademije, edukacije za mikro, male i srednje poduzetnike u turizmu i srodnim djelatnostima.

Njena je uloga danas višestruka. Slastičarka je, edukatorica, poduzetnica, a povrh svega, kreatorica brenda. Paralelno s razvojem vlastitih proizvoda, aktivno se bavi edukacijom kroz radionice jer smatra da suvremeno slastičarstvo mora ići dalje od samog recepta.
„Važno mi je učiti druge kako razmišljati, kako graditi vlastiti stil i kako biti održiv na tržištu“, ističe.
Ključan je bio trenutak kad je shvatila da ne želi samo ponavljati recepte
Svoj profesionalni razvoj Antonija ne opisuje kao linearan proces. Naprotiv, ističe kako je građen kroz istraživanje, pogreške i kontinuirano učenje. Upravo kombinacija umjetničke podloge, poduzetničkog razmišljanja i stalne potrebe za pomicanjem granica klasičnog slastičarstva čini njezin rad drugačijim i prepoznatljivim. Ne postoji, kaže, jedan ključni trenutak koji je sve promijenio, već nekoliko prijelomnih faza.
„Prvi važan trenutak bio je kada sam shvatila da me ne zanima klasično ponavljanje recepata, nego razumijevanje strukture. Zašto nešto funkcionira i kako se može dalje razvijati. Tada sam počela graditi vlastiti stil, umjesto da kopiram postojeće modele“, pojašnjava nam u razgovoru.

Drugi važan trenutak bio je ulazak u svijet edukacija. Rad s ljudima i prenošenje znanja pokazali su joj da njezina uloga nije samo stvaranje proizvoda, već i stvaranje sustava – načina razmišljanja, metodologije i profesionalnih standarda.
„To je bitno promijenilo način na koji gledam slastičarstvo, ne samo kao zanat, nego kao ozbiljnu profesiju s dugoročnim potencijalom“, naglašava Antonija.
Treći ključni korak bio je ulazak u poduzetništvo, kada je preuzela potpunu odgovornost za poslovne odluke. Tada je postalo jasno koliko je važno povezati kreativnost s održivošću.
„Vizija mora imati i operativnu logiku – bez nje nema rasta, bez obzira na talent“, zaključuje.
Zašto vlastiti biznis?
Ideja o pokretanju vlastitog biznisa nije došla naglo. Više je to bio logičan nastavak svega što je dotad radila. S vremenom je shvatila da se njezin način rada, tempo i vizija ne mogu u potpunosti uklopiti u postojeće okvire. Trebao joj je prostor u kojem može samostalno donositi odluke, eksperimentirati i graditi nešto dugoročno, bez kompromisa koji bi razvodnili kvalitetu ili identitet.
Inspiracija nije bila samo kreativna, već i vrlo praktična. Uočila je da na tržištu postoji prostor za drugačiji pristup slastičarstvu. Onaj koji spaja estetiku, jasnoću okusa i profesionalnu strukturu poslovanja.
„Nisam željela pokrenuti posao samo da bih ‘imala svoje’, nego da bih stvorila sustav koji ima smisla, koji može rasti i prilagođavati se bez gubitka autentičnosti“, objašnjava za uplift.hr.
„Kvaliteta se ne objašnjava, nego prepoznaje u detaljima“
Temeljne vrijednosti brenda Love is a piece of cake proizlaze iz Antonijinog načina rada i razmišljanja, a ne iz trendova. Prva i najvažnija je kvaliteta bez kompromisa. Od odabira sastojaka, preko tehnike izrade, do završne prezentacije.
„Vjerujem da se kvaliteta ne objašnjava, nego prepoznaje u detaljima“, kaže Antonija.
Druga ključna vrijednost je autentičnost. Ne zanima je kopiranje postojećih koncepata, već razvoj vlastitog izraza. Svaki proizvod mora imati jasan identitet i razlog postojanja. Treća vrijednost je znanje i odgovornost prema struci. Kroz edukaciju i mentorstvo želi podizati profesionalne standarde i poticati razmišljanje, a ne samo prenositi recepte.
Važna joj je i održivost, jednako kreativna kao i poslovna.
„Brend mora biti sposoban rasti bez gubitka kvalitete, smisla i osobnog integriteta. Upravo ta ravnoteža između kreativnosti, discipline i dugoročne vizije čini okosnicu svega što radim“, naglašava.
Prepoznatljiv identitet ispred praćenja trendova
Iako primjećuje ubrzanje trendova u slastičarstvu, osobito pod utjecajem društvenih mreža, Antonija im pristupa selektivno. Ne zanima je nekritično praćenje vizualnih trendova, već dugoročna vrijednost. Čistoća okusa, kvalitetni sastojci, jasna struktura i održivi poslovni modeli. Smatra kako je u ovom poslu važnije graditi prepoznatljiv identitet nego stalno reagirati na svaku novu pojavu.
Dugoročno, svoju viziju ne veže uz jedan projekt ili lokaciju, već uz stvaranje održivog sustava koji spaja vrhunski proizvod, edukaciju i poduzetništvo. U sljedećih pet godina vidi svoj brend kao nekonvencionalan koncept, mjesto iskustva koje objedinjuje deserte, radionice, znanje i hedonizam.
„Cilj mi je razviti prepoznatljiv format koji istovremeno funkcionira kao kreativni laboratorij, edukativni centar i mjesto okupljanja za ljude koji cijene kvalitetu, estetiku i svjesno uživanje. Želim prostor koji potiče znatiželju, dijalog i drugačiji odnos prema slasticama“, s ponosom kaže.
Od Uplift akademije očekuje alate koji će joj pomoći da dugoročno raste i razvija svoj brend
Kao stipendistica Uplift akademije, Antonija je tražila prije svega strukturu i jasnu poduzetničku perspektivu.

„Bilo mi je važno dobiti okvir, kako ideju pretvoriti u održiv i skalabilan poslovni model“, pojašnjava.
Posebno je zadovoljna mentorima i praktičnim pristupom, i sviđa joj se, kaže, što nije sve samo teorija. Najveću vrijednost vidi u povezivanju kreativnosti s poduzetničkom disciplinom, što joj daje dodatnu sigurnost u daljnjem razvoju brenda.
Svoj poslovni put opisuje jednom riječju: „rollercoaster“, jer nikada nije bio linearan, već pun uspona, padova i snažnih emocija. Upravo ju je ta dinamika, kaže, oblikovala i dovela do mjesta na kojem danas ima jasnu viziju i smjer.
Za sam kraj, mladim poduzetnicima poručuje da ne čekaju savršene uvjete, jer oni rijetko postoje. Važnije je imati jasnu ideju zašto nešto želite raditi i biti spremni učiti kroz proces, što nužno uključuje pogreške i neuspjeh.
„Također, savjetovala bih da od početka grade posao u skladu sa sobom, a ne prema tuđim očekivanjima ili idealiziranim pričama o uspjehu. Poduzetništvo traži disciplinu, strpljenje i sposobnost donošenja teških odluka, ali i hrabrost da ostanete vjerni vlastitim vrijednostima“, zaključuje Uplifterica.
KRATKA PITANJA ZA ANTONIJU NIKOLIĆ:
Moj najveći poslovni izazov je istovremeno očuvati visoku razinu kvalitete i autorskog identiteta, a pritom graditi održiv i skalabilan poslovni model. Balans između kreativnosti i operativne realnosti zahtijeva stalnu prilagodbu, jasne granice i vrlo promišljene odluke.
Najveća moja pobjeda je to što sam ostala vjerna sebi i svojoj viziji, unatoč pritiscima da se prilagodim bržim ili lakšim rješenjima. Izgradila sam profesionalni identitet koji ima smisla, kontinuitet i potencijal za dugoročni rast.
Za pet godina bit ću na mjestu gdje moj rad ima jasnu strukturu, stabilnost i slobodu razvoja – u konceptu koji spaja autorsko slastičarstvo, edukaciju i prostor za hedonizam, s vremenom za kreativnost i život izvan posla.
Voljela bih da sam na početku svog poduzetničkog puta znala da će jasno postavljanje granica biti jednako važno kao i dobra ideja. Naučila sam da nije svaka prilika dobra prilika i da dugoročni uspjeh dolazi tek kada naučiš birati – projekte.