- Domagoj Ostović osnivač je i direktor labinske tvrtke Lloyds digital koja surađuje s cijelim svijetom
- Lloyds digital ima sjedište u Labinu, u nekadašnjim uredima uprave rudnika
- Lloyds digital je u 2020. godini udvostručio broj zaposlenika, a projekti koje rade sve su kompleksniji i izazovniji
Kao na tulumu na kojemu se atmosfera još nije rasplamsala do kraja, ali ide prema tome. Smiju se, grle, zabavljaju, jedan od njih pozira u superman pozi. Kad otvorite stranicu Lloyds digitala, prvo vas dočekaju opušteni djelatnici i odmah daju do znanja da vole to što rade. Mladi su, poletni, puni ideja i ono najvažnije – drukčiji. Takvu su poruku barem meni odmah poslali, iako nikoga od njih još nisam upoznao. Ali web-stranica odmah u startu pršti energijom. Negdje sa sredine fotografije smješka mi se i Domagoj Ostović, CEO ove brzo napredujuće tvrtke.
Domagoj, je li ovakvo ležerno predstavljanje tvrtke samo dobar trik jer klijenti više “padaju” na timove koji se baš tako nekonvencionalno prezentiraju? Ili ste to jednostavno vi?
– Ležerno je jer smo mi takvi i ne želimo se prema van prezentirati u kravatama i košuljama, kao da smo previše ozbiljni i sterilni. Želimo biti kakvi jesmo, želimo biti ležerni i to komuniciraju naše nove vrijednosti kao što je “no bullshit”, što nam je ključna vrijednost. Mi jesmo zaigrani, kreativni, jako puno mladih ljudi radi kod nas. Ne možemo se ni prezentirati ne-ležerno, a mislim da je tvrtkama najbitnije da nas upoznaju.
Ako se prezentiramo ležernije, mislim da neće imati problema pristupiti nam i saznati više o nama. A onda je na nama da se na nekakvom pitchu dobro predstavimo, pokažemo reference i svoju stručnost. Apsolutno sam za nekonvencionalnu i opuštenu prezentaciju i mislim da je to dobar i ispravan put za nas.
Partner u sve složenijim projektima
Na koje ste svoje radove zasad najponosniji jer ste donijeli ono nešto kreativno što smatrate da klijenti ne bi dobili kod konkurencije?
– Definitivno su to od hrvatskih klijenata Plus hosting, najveći hrvatski hosting provider za koji smo odradili kompletan digitalni branding (tone of voice njihovog novog digitalnog imidža). Tu smo posložili cijelu priču i rezultati su fenomenalni, a builder koji smo napravili je vrlo napredan.
Zatim smo za Kutjevo, jednog od najpoznatijih proizvođača vina u Hrvatskoj, napravili odličan web-shop koji je odjeknuo kod kupaca, ali i u zajednici. Posebno mi je drago kad me zove ekipa iz drugih tvrtki pa kaže „Domagoj, super ste ovo odradili. Svaka čast”.
I naravno, jedan od najkompleksnijih front-end projekata, odnosno webova, trenutno možda i u Hrvatskoj, je pulski Uniline, najveći hrvatski turoperator. Stvarno smo dugo to radili s njihovim timom, a rezultati su odlični i na to smo zaista ponosni.
Ima tu još projekata za Ameriku, Singapur i Južnu Afriku, Švedsku. Ponosni smo na projekt u Americi gdje smo zajedno s klijentom razvili mobilnu aplikaciju koja se koristi u više od 200 škola i fakulteta. Aplikacija služi za komunikaciju institucija s roditeljima, roditelji mogu pratiti razredne i izvanškolske aktivnosti, dobivaju push notifikacije. Super je to proizvod s oko 15.000 dnevnih korisnika.
Tržište je cijeli svijet
Kad ti je cijeli svijet tržište i nadohvat ti je ruke, vjerojatno su i oni sitni, lokalni problemi manji. Ne znači to da je Domagoj manje zanimljiv sugovornik na temu problema centralizacije u našoj maloj zemlji. Čak naprotiv, zanima me mišljenje nekoga tko je baš zbog lakog međunarodnog poslovanja manje ovisan o silnoj koncentraciji institucija, infrastrukture i moći u jednom Zagrebu, dvjestotinjak kilometara udaljenom od njegova Labina. Ili možda samo nagađam da su problemi manji? Najbolje da Domagoja izravno pitam osjeća li preveliku centralizaciju na svojoj koži ili, ako ćemo karikirati, ima li života izvan Zagreba?
– To je jako individualna stvar. Meni osobno centralizacija ne znači puno, niti je osjetim, ali to je zato što sam si ja tako posložio život. Hrvatska je definitivno centralizirana jer se većina toga odvija u Zagrebu, većina najboljih poslova i firmi je u Zagrebu. Ali opet imate primjere kao što je naša u Labinu, Infobip u Vodnjanu te osječka ili splitska scena, to su sve primjeri da je moguće i izvan Zagreba nešto napraviti.
Recimo, ja živim u malom mjestu Vozilići od 250 stanovnika, meni je tamo vrhunski i ne pada mi napamet da sanjam o, primjerice, Rijeci jer sam živio tamo i ništa mi odande ne fali. Ako želim neke sadržaje – sjednem u auto i na doslovno 45 min do 1h imam sve što poželim. Isto su nas tako pandemija i cijela 2020. godina dovele do toga da su se ljudi okrenuli prirodi i ruralnom, predgrađe i kuće u prirodi i manjim mjestima postali su sve atraktivniji za život mladih ljudi. To je nešto što je super, ja tako živim zadnjih 10 godina otkada sam došao u Istru. Živim u manjem mjestu, radim u manjem gradu, a opet razvijam nešto što smatram da je i regionalno, i europsko, i svjetsko.
Što jedan Labin ima, a Zagreb ili neki veći grad nemaju? O ugodnom ambijentu i blizini mora sve znamo, no nudi li Labin nešto i infrastrukturno da je jeftinije i bolje raditi tamo?
– Ako znate sve o moru, ja ću vam ponoviti još jednom. Imamo Rabac i istočnu obalu Istre, imamo privilegiju da se, ako odradimo posao do 15, odnosno 15:30, 16 ili 16:30 sati (imamo klizno radno vrijeme), nakon posla spustimo na barku, na plažu, i da smo praktički svaki dan na godišnjem. Infrastrukturno možemo pričati jedino o blizini svih sadržaja, odnosno tome da možete pješke obići sve i da nikad nema gužve na parkirnim mjestima (osim u ljetnim mjesecima kada se broj osoba u gradu poveća za dva ili tri puta).
Svi putevi vode u Labin
Infrastrukturno je Labin čak izvan nekakvog puta – vi ne idete u Labin ako ne morate ići u Labin, nećete proći kroz Labin. Ako idete iz Rijeke za Pulu, vjerojatno idete preko ipsilona i nećete proći ovuda. U Labin dođete u pravilu samo ako nešto trebate u Labinu. Tako da imate jako puno ljudi iz Istre koji nikad nisu bili u Labinu jer ih put nikada nije ovamo doveo, a onda se, kada dođu, oduševe jer je grad predivan. U posljednjih 7-8 godina pretvorio se u stvarno lijep grad.
Možemo spomenuti i da je veliki dio grada Labina u projektu RUNE (Rural Network Project) gdje je jako brz optički internet, postavljeni su kablovi i za jako dobru cijenu možete dobiti vrhunski internet. Ali mislim da ni internet više nije nekakav problem, brzine su sasvim okej i mi nismo nikad imali problem s tim.
Koliko vam znači uspjeh Infobipa, koji također dolazi iz malog istarskog mjesta?
– Znači nam jako puno, znači da se može, velika nam je to inspiracija. Lijepo je biti u regiji iz koje je jedna tako uspješna tvrtka. Velika je razlika između Infobipa i većine hrvatskih tvrtki, pogotovo između njih i nas. Oni su product tvrtka, oni imaju svoje proizvode i te su proizvode implementirali u razna rješenja i koristi ih pola planete Zemlje, ako ne i više. Mi smo project-oriented agencija, radimo projekt za projektom, kod nas je puno više dinamike i kreativnosti. I „luđe” je, stalno se nešto mijenja, svaki klijent je drugačiji i stalno si u nekom drugačijem mindsetu. Ali da, definitivno nam je super kul kad odemo na konferenciju i pričamo s nekim, kažemo da smo iz Istre, a svi su čuli za Istru preko Infobipa iz tog našeg svijeta. Mi se nadamo da su čuli i za Labin radi nas, ili da će čuti.
Tvrtka je uspješna, vidim to i kad malo zavirim na stranice servisa Info.Biz. U svima stresnoj i izazovnoj 2020. njima je dobit porasla za gotovo 400%. Wow! Domagoj bi stoga imao svako pravo biti onaj teško uhvatljivi, jako važni šef. No, nije tako. Osjetim to odmah i u našoj komunikaciji, ali i prema obrascu koji se nalazi na web stranici Lloyds digitala. Ako želite, možete ugovoriti online sastanak odmah s njime. Sa šefom. Direktorom. Dišom ili kako ga god želite zvati. Nema one tajnice koja će vas probati prespojiti i nakon šestog puta možda i uspjeti jer “Gospodin direktor je, znate, jako zauzet.”
Koliko ste vremena na taj način uštedjeli i eventualno pridobili neke klijente koje biste inače teže pridobili, osobito u ovo pandemijsko vrijeme kad je bilo teže putovati i održavati sastanke?
– Napravili smo to zato što smo napravili istraživanje najboljih UX praksi i naši su UX dizajneri donijeli odluku da je to nešto što će stvarno napraviti razliku. Uštedjelo nam je dosta vremena, a jesmo li pridobili klijente koje bismo inače teže pridobili, teško je reći.
Dogodilo se to da smo jako brzo narasli, sa 16 ljudi na 30 u dvije godine, klijenti su sve bolji i bolji, kvalitetniji. Budžeti su veći, a rješenja koja traže kompliciranija i složenija. Ja sam prije 7 godina radio web-stranice za restorane i kuće za odmor i dizao one-page scrollere. Ogromna je razlika kada se usporedi s ovim što radimo danas. Klijenti koji su čuli za nas, najčešće putem preporuke, najprije nas jako dobro istraže. Pročitaju naše blogove, odu na naše društvene mreže, upoznaju se s nama, pogledaju te ležerne zaposlenike na webu i naravno pogledaju naše radove, onda nam se jave i tad smo im već nekakav uži izbor. Nemamo masovne upite koji stižu svakodnevno, ali su leadovi kvalitetniji i probraniji.
Moje je mišljenje da kvalitetan digitalni proizvod ne može napraviti jedna osoba. Niti dvije osobe, možda eventualno tri vrhunske osobe, ali to je jako rijetko. Obično je to tim ljudi, dizajnera, programera, front-end i back-end developera, mobile developera, UX dizajnera, copywritera, marketingaša. Puno je disciplina koje treba poznavati i treba imati timove za to.
Vidim ja da Domagoj posao ima u malom prstu i da bi o novim poslovnim rješenjima mogao pričati koliko god treba. Ali, za kraj priče selim temu na nešto lakše, ali nimalo trivijalnije teme. Osobito Istrijanima koji hranu i vino doživljavaju jako ozbiljno.
Uvijek prisutna malvazija
Iznenada vam se najavio važan poslovni partner koji baš putuje Istrom. Htjeli biste ga počastiti onako s nogu, a nemate vremena prikupiti sve što želite. Trčite li na brzinu po istarski pršut ili kobasice? Šaljete li nekoga po bocu malvazije ili terana? Ili iz rukava vadite neke druge, manje poznate lokalne proizvode?
– Ovo se u pravilu ne može dogoditi, mi smo uvijek spremni i uvijek imamo svega. To je prednost malog mjesta, u 5-10 minuta mogu dobiti sve što je ovdje nabrojano. Malvazije za naše klijente imamo uvijek, a kada spremamo poklone ili imamo sastanke, trudimo se da su to uvijek proizvodi naših klijenata. Imamo sreću raditi s jako dobrim i poznatim vinarijama i pivovarama u Istri, kao i s proizvođačem fenomenalnih Forto umaka. Ne trčimo nigdje, sve nam je pri ruci, a imamo i super suvenire rudarske tematike povezane s Labinskom republikom, koja ove godine obilježava stotu obljetnicu. Naš je ured u zgradi gdje je nekada bila uprava rudnika. Cilj nam je odati počast rudarskom nasljeđu, pa pokloni i suveniri ne moraju nužno biti prehrambeni.
Rudarski je to posao, mislim si. Iz nule stvoriti tvrtku koja tako dobro napreduje i svoja rješenja nudi svijetu. Ali, nekako mi se čini da Lloydsovcima tipkovnica i miš umjesto krampa i nisu osobito mrski. Ne znam je li to zbog dobrih projekata koje rade, je li do kreativnosti posla, je li to možda do čistog labinskog zraka s mirisom mora ili pak do hladne malvazije kojom se hlade nakon radnog dana, ali znam jedno. Osmijesi na onoj fotografiji baš se i ne mogu fejkati.
Razgovarao: Oliver Vitko
