- Hrvatska je mala država sa zavidnim brojem dobrih kompanija koje, unatoč svim šokovima i krizama koje proživljavaju – imaju globalni potencijal rasta
- Hrvatsko gospodarstvo trenutno nalazi u puno povoljnijoj situaciji nego što je to primjerice bilo 2008. godine – a to je svakako pomoglo brzom izlasku iz Covid krize
- Cilj nam je zadržati mlade kompanije u domaćem okruženju i pružiti im priliku za rast i razvoj, kaže Gažić
S direktoricom Zagrebačke burze, Ivanom Gažić, razgovarali smo o tome kako kriza utječe na male tvrtke koje, osim štednje, vrijednost koju stvaraju mogu održati i ulaganjima pa tako i ulaganjima u dionice i izlaskom na burzu. Razgovarali smo i o tome kako se u krizi snalaze lokalni ulagači, posebno novo pridošli bivši poduzetnici ili još – poduzetnici iz hrvatskog tehno sektora, a tu je i nekoliko savjeta za mikro, male i srednje tvrtke o tome kako izaći na burzu i komentar o tome što je Vlada još trebala učiniti kad je projektirala svoje mjere pomoći poduzetnicima.
Za početak, možete li nam dati svoj pogled na trenutnu gospodarsku situaciju, dakle, vaše viđenje sadašnjeg ekonomskog stanja i budućeg razvoja događaja – no s fokusom na to kako sve to utječe na mikro, mala i srednje velika poduzeća u našoj zemlji?
Krizni scenariji koji se događaju u posljednje sad već gotovo tri godine doslovce su neviđeni. Pojedinci i kompanije, čitave države i gospodarstva djeluju u najizazovnijim okolnostima u novijoj povijesti, gdje se reda šok za šokom. Financijska tržišta, kao nekakav barometar ekonomskih zbivanja, nakon pandemije su se brzo oporavila – nakon oštrog pada uslijedio je snažan oporavak, a neka su tržišta kapitala bilježila povijesne pozitivne rekorde. Međutim, nakon golemog truda da se saniraju posljedice pandemije, gdje se globalni tokovi roba i usluga još uvijek nisu vratili na predpandemijske razine, gdje je došlo do niza promjena u ponašanju potrošača, revidiranja poslovnih procesa (iako je pandemija u nekim slučajevima potaknula i pozitivne promjene), uslijedio je rat u Ukrajini i jedan posve drugačiji tip krize.
Za razliku od pandemije, ovdje su neka gospodarstva ili subjekti pogođeni teže od drugih, ako ništa drugo a ono ili zbog geografske blizine sukobu ili povezanosti s ruskom ekonomijom. Sve je to donijelo nove poremećaje, na koje, vjerujem nitko nije računao u post pandemijskom vremenu: inflaciju, nestabilnost na tržištu energenata, povećanje kamatnih stopa i potencijalnu recesiju.
Hrvatska? U nešto boljem stanju…
Što se tiče naše zemlje, bitno je naglasiti da se hrvatsko gospodarstvo trenutno nalazi u puno povoljnijoj situaciji nego što je to primjerice bilo 2008. godine – a to je svakako pomoglo brzom izlasku iz Covid krize, a pomoći će i u stabilizaciji gospodarstva u zahtjevnim okolnostima u kojima se trenutno nalazimo.
Najviše su bila pogođena mikro, mala i srednja poduzeća, ali ne samo zbog svoje veličine, već i zato što statistički čine čak 99 posto gospodarstva EU, a ona su upravo svojom agilnošću bila jedno od glavnih pokretača oporavaka u prethodnim krizama.
Dakle, magnituda udaraca koja su pretrpjela bila je ogromna. Utjecaj krize na određene segmente poslovanja poduzeća, poput pada prihoda, rasta troškova i posljedično pada dobiti, te povećanja zaduživanja bio je vrlo snažan. Usprkos snažnim i sveobuhvatnim državnim mjerama za pomoć poduzećima, velik broj poduzetnika teško je podnio izlazak iz jedne i ulazak u drugu krizu. Trenutno je najveći teret s kojim se tvrtke bore porast cijena energenata i sirovina, manjak radne snage i inflacija.
Što male tvrtke mogu učiniti kako bi se othrvale težim uvjetima poslovanja, uz radikalne mjere štednje? Kako se mogu zaštiti od gubitka vrijednosti koju stvaraju – gdje tu vrijednost mogu “zamrznuti” i sačuvati za bolja vremena? U što bi im bilo najbolje investirati?
Svi navedeni šokovi imali su jednu dodatnu negativnu komponentu: hrvatsko se gospodarstvo neprirodno dugo oporavljalo od financijske krize 2008., a ovi nevjerojatni poremećaji uslijedili su nakon u mnogočemu rekordne 2019. i dugog razdoblja niskih kamatnih stopa, gotovo „besplatnog“ kapitala. To je mnoge uljuljkalo i stvorilo jednu opasnu zonu jer u 2019. godini, malo gospodarstvo je zapošljavalo 74,3 posto ukupnog broja zaposlenih u našoj zemlji.
Drukčija psihologija ulaganja
Male i srednje velike tvrtke još su u zoni „preživljavanja“ i traženja prostora za rast i razvoj. Osim mjera štednje, trebaju se fokusirati i na identifikaciju novih tržišta i proizvoda koji mogu adekvatno nadomjestiti prihode kompanije, kao i inovativno okretanje novim izvorima sirovina, radne snage i financiranja. Naime, krediti su u najboljem slučaju pokrivali ili organski rast ili širenje poslovanja u manjem opsegu, a za sve veće ambicije neminovan je ulazak privatnog kapitala, a banke svakako u kriznim vremenima smanjuju svoj apetit prema riziku, a time i financiranje malih tvrtki.
U izravnom ste kontaktu s fondovima rizičnog kapitala i ulagačima-anđelima koji djeluju u našoj zemlji – kako se oni ponašaju u ovoj krizi? U što ulažu? Što izbjegavaju?
Fondovi rizičnog kapitala rade na poboljšanju poslovanja poduzeća u koje ulažu sredstva kroz jačanje upravljačkih kompetencija, uvođenje operativnih unaprjeđenja i slično, a to je manjim i srednje velikim poduzećima jako potrebno, a i nužno za razvoj poslovanja. Private equity scena u Hrvatskoj razvija se posljednjih petnaestak godina i sve je aktivnija. Nedavna dodjela nagrada Bestinvest, koja predstavlja najbolje što se u private equity i venture capital industriji dogodilo, pokazala je da pandemijske godine nisu bile krizne za one koji su razmišljali strateški.
Otkrili smo koji potencijal za ulaganje ima naša zdravstvena industrija, zatim da kreativci iz Muzeja iluzija imaju ozbiljan globalni potencijal, i da Japance nije spriječila niti pandemija da ulože u malo poznatu tvornicu staklene ambalaže iz Sesveta. Private equity i venture capital tržište u Hrvatskoj snažno je napredovalo upravo u pandemiji, jer su se i poduzetnički projekti dodatno okrenuli najnovijim tehnologijama i globalnom tržištu. Hrvatska je mala država sa zavidnim brojem dobrih kompanija koje imaju globalni potencijal rasta.
Kako ide novoj generaciji ulagača – primjerice, bivšim, uglavnom tehno poduzetnicima koji su postali investitori u nove startup projekte i startup tvrtke u Hrvatskoj? Oni bi trebali biti vrsta investitora koja bolje shvaća mikro i male poduzetnike, no osim toga, po čemu se razlikuju od “tradicionalnog” ulagača na burzi, i jesu li unijeli što novo u “biznis” ulaganja?
Promijenili su psihologiju ulaganja, traže inovativnost, stalno su u potrazi za nečim novim, aktivni su, propituju, unijeli su na tržište zdravu sklonost riziku, što nam je prijeko potrebno jer u ovom našem bankocentrično-nekretninskom okruženju stalno držimo nogu na kočnici, iako kapitala ima više nego ikad i treba ga mobilizirati.
Upravo ulagači koje spominjete mogu u potpunosti razumjeti što je tvrtki potrebno u prvim godinama poslovanja te nesebično dijele ne samo svoj kapital nego i poslovno iskustvo s njima. Drago nam je vidjeti da su se iz nekih izlaza iz vlastitih biznisa stvorili investitori onih koji dolaze i na kojima će se temeljiti budući rast hrvatskog gospodarstva. Vidimo to i kroz našu platformu Funderbeam SEE, u kojoj smo partneri s estonskom kompanijom i koja je namijenjena upravo prikupljanju kapitala za startup projekte i tvrtke.
Mali poduzetnici na burzi? Bez prospekta, uz savjetnike
Cilj nam je bio zadržati te mlade kompanije u domaćem okruženju i pružiti im priliku za rast i razvoj. Do sada smo imali petnaestak kampanja za hrvatske startup tvrtke i prikupili smo više od sedam milijuna eura. Upravo je u tijeku kampanja za Koykan, prvi fast-casual lanac restorana u Hrvatskoj, kojem je cilj franšizno širenje na EU tržište, a trenutno iskazani interes ulagatelja već je nadmašio početna očekivanja osnivača.
Koliko mala može biti tvrtka, a da bi bila dovoljno velika, da izađe na Zagrebačku burzu? Kome se male i srednje velike tvrtke, koje smatraju da su “dorasle” za burzu, trebaju javiti, što sve trebaju učiniti?
Za mala i srednja poduzeća imamo naše Progress tržište, platformu namijenjenu upravo prikupljanju kapitala za taj segment. Takva tržišta snažno podupire i EU te je naš Progress bio registriran kao jedno od prvih tzv. SME growth marketa u Europi. SME tržišta globalno su popularna kao ‘junior markets’, prvi korak u pripremi malih i srednjih poduzeća da jednog dana kotiraju na uređenom tržištu. Postoje osnovni uvjeti koje tvrtka mora ispuniti da bi pristupila Progress tržištu, ali i obveze nakon primanja u trgovinu koje služe zaštiti investitora. Na Progressu se može prikupljati kapital do iznosa od osam milijuna eura i to bez obveze izrade i objave prospekta.
Omogućeno je i skraćivanje sadržaja i pojednostavljivanje dokumenta za primanje u trgovinu. Pravila Progressa dodatno su pojednostavljena, u potpunosti prilagođena i Progress nudi dobar balans između obveznih zakonskih odredbi koje štite investitore i zahtjeva za izdavatelje koji, s obzirom na njihovu veličinu i ustroj, za njih ne predstavlja veći teret, ni u pogledu izvještavanja, to jest, razine transparentnosti, ni glede troškova. Progress je zapravo izvrstan prvi korak prema tržištu kapitala za male i srednje velike tvrtke, a na njega se dolazi putem savjetnika koji su prošli sustav selekcije i čiji se registar objavljuje na stranicama Progressa i Zagrebačke burze.
Prema vašim procjenama, koliko, među približno 140 tisuća aktivnih tvrtki u Hrvatskoj, ima onih koje bi kapital koji im je potreban za prevladavanje krize i razvoj poslovanja mogle potražiti na Zagrebačkoj burzi? Iz kojih sektora ih je najviše?
Svi su sektori dobrodošli i zanimljivi određenom broju investitora jer time se povećava spektar investicijskih mogućnosti na domaćem tržištu – nekima su atraktivne tehnološke, nekima turističke kompanije, građevinski sektor, i tako dalje. Bitno je da je kompanija spremna u dovoljnoj mjeri za ove nove korake na svom poslovnom putu. Oni nisu komplicirani niti skupi, a fokusiraju se na osiguranju transparentnosti – odnosno davanju informacija o poslovanju na redovan i strukturiran način svim svojim dioničarima. Progress ima mehanizme koji poduzetnicima olakšavaju taj put, kao što su već spomenuti licencirani savjetnici odobreni od strane Progress tržišta koji „vode“ kompanije kroz sve procese do trenutka kada njihovi vlastiti kapaciteti dovoljno ojačaju da mogu samostalno participirati na tržištu.
KRIZNE MJERE? DOBRE, ALI BI TREBALE BITI DUGOROČNIJE
Možete li nam komentirati i jesenske mjere koje Vlada RH poduzima kako bi pomogla poduzetnicima? Gdje „pogađaju“, a što se tim mjerama još moglo, a propustilo se učiniti?
Pozdravljamo sve mjere koje mogu pomoći poduzetnicima da prebrode ovu trenutačnu krizu, no treba gledati i dugoročno: dobro su došle mjere za ubrzavanje zelene tranzicije, odnosno prelazak na energetski učinkovito i samodostatno gospodarstvo, razna porezna rasterećenja i tome slično.
Razgovarao: Zvonko Pavić
