- Novac fondova rizičnog kapitala ulaže se u poduzeća za koja se procjenjuje da imaju ogroman potencijal za rast
- Financiranje putem VC fondova provodi se kroz četiri faze
- Hrvatska je još u zaostatku u odnosu na većinu zemlja Europe i regije po količini Private Equity i VC ulaganja
Financiranje biznisa bez ikakve sumnje jedan je od najvažnijih, ali i najkompliciranijih aspekata svakog poslovnog pothvata. Jedna od cesta koja vodi pronalasku investitora, a koja je u Hrvatskoj još uvijek prilično podzastupljena jesu privatni fondovi, možda poznatiji po svom engleskom nazivu Private Equity.
Pritom je za mikro, male i srednje poduzetnike – posebno one koji spadaju u kategoriju start-up tvrtki s nekom inovativnom idejom za proizvod ili uslugu – posebno pogodna podvrsta Private Equity ulaganja koje se naziva Venture Capital (VC), odnosno fondovi rizičnog kapitala. Riječ je o investitorima koji ulaganjem novca u zamjenu za vlasnički udio u kompaniji aktivno rade na poboljšanju poslovanja kroz jačanje upravljačkih kompetencija, kroz uvođenje operativnih unapređenja, pomaganje u osvajanju novih tržišta, optimizaciju proizvodnje, marketinga i plasmana na domaća i strana tržišta…
Koja je uloga fondova rizičnog kapitala?
Fondovi rizičnog kapitala usmjereni su financiranju propulzivnih poduzetničkih projekata dugoročnim i kratkoročnim sredstvima financiranja, što uključuje i ulaganje u temeljni kapital tvrtke, a ključan je detalj što oni osim sredstava financiranja poduzetniku pružaju i svoja strateška znanja i kontakte. Novac fondova rizičnog kapitala ulaže se u poduzeća za koja se procjenjuje da imaju ogroman potencijal za rast i vrlo je atraktivan put do financiranja za start-up i male tvrtke koje nemaju pristup drugim tržištima kapitala.
Hrvatska je još u zaostatku u odnosu na većinu zemlja Europe i regije po količini Private Equity i VC ulaganja, ali ipak bilježi određeni rast: prema podacima udruge Croatian Private Equity and Venture Capital Association (CVCA), u 2018. godini ukupna ulaganja u Hrvatsku iznosila su 77 milijuna eura, dok je samo u prvih šest mjeseci 2019. godine ta brojka skočila na 80 milijuna eura. Uprosječeno godišnje ulaganje Private Equity fondova izraženo u postotku BDP-a u razdoblju od 2007. do 2018. godine iznosilo je u Hrvatskoj 0,06 posto (usporedbe radi, u Srbiji je to bilo 0,18 posto, u Sloveniji 0,05 posto, a u regiji Središnja i Istočna Europa ta je brojka iznosila 0,13 posto BDP-a).
Ulagači u industriji rizičnog kapitala – kako i sam naziv govori – na sebe prilikom ulaganja preuzimaju puno veći rizik nego što je to riječ kod tradicionalnijih vidova financiranja. Razlog za to je krajnje jednostavan – investitori imaju mogućnost ostvariti puno veći povrat u usporedbi s drugim ulaganjima. S druge strane, jasno, na sebe preuzimaju mogućnost velikih gubitaka, zbog čega su ulaganja i strukturirana na način na koji jesu. Cilj ulagača nije ubiranje dividende ili kamata, nego potencijalno veliki dobitak pri prodaji udjela koje su dobili u zamjenu za svoju investiciju ili neki drugi način izlaza iz investicije, kao što su, primjerice, početna javna ponuda (IPO) ili strateško spajanje.
Uspješni primjeri rizičnog ulaganja
Neke od najlegendarnijih investicija u posljednjih nekoliko godina došle su upravo od fondova rizičnog kapitala. Primjerice, fond Sequoia je u WhatsApp, nakon početnih 8 milijuna dolara ulaganja 2011. godine, ukupno uložio oko 60 milijuna dolara, povećavši svoj udio na približno 40 posto. Facebook je kupio WhatsApp za 19 milijardi dolara i time Sequoiai omogućio zaradu od 6,4 milijarde dolara. Benchmark je uložio 6,7 milijuna dolara u eBayevu investicijsku seriju A. Nakon IPO-a, ta je investicija vrijedila više od 5 milijardi dolara.
Postoji nekoliko različitih vrsta rizičnih ulaganja i baziraju se na fazi poslovanja, odnosno razini razvoja tvrtke u kojoj se implementira ulaganje. Sjemenski novac je financiranje na početnoj razini, namijenjeno razvoju poduzetničke ideje. Novac za pokretanje namijenjen je poduzećima koja već posluju i trebaju financijska sredstva za podmirivanje, primjerice, marketinških troškova ili troškova razvoja proizvoda. Zatim postoji financiranje u više rundi ulaganja, koje služi širenju i razvoju poslovanja.
Četiri faze financiranja
Financiranje putem VC fondova provodi se kroz četiri faze. Cijeli postupak počinje tako što poduzetnik fondu podnese poslovni plan. Ako ulagač procijeni da bi taj plan mogao biti isplativ, prelazi se na drugu fazu – prvi sastanak s vodećim ljudima tvrtke. Na tim sastancima najčešće dolazi do stvarne odluke o tome hoće li doći do ulaganja. Sljedeća faza je provođenje due diligencea, odnosno dubinske analize tvrtke, a završni korak je finalizacija terminskog lista, dokumenta koji navodi uvjete i odredbe između dviju strana. Nakon toga, sredstva se puštaju u posao.
Kao i svaki drugi oblik prikupljanja kapitala, i fondovi rizičnog kapitala imaju svoje prednosti i mane. Prednost je svakako to što ne postoji obaveza vraćanja novca investitoru, kao i to što ne dolazi do opterećenja novčanog toka tvrtke, a povrat na uloženi kapital ovisi o uspješnosti poslovanja. Nadalje, možda najveća prednost je što fondovi u posao unose svoje kompetencije i know-how, kao i vrijedne kontakte. Budući da povrat ulaganja ovisi isključivo o rastu i uspjehu kompanije, fondovi rizičnog kapitala su zapravo pravi partneri koji su predani razvoju poslovanja (barem do trenutka izlaza iz vlasničke strukture). Najveća mana fondova rizičnog kapitala jest, prije svega, gubitak autonomije, jer ulaskom u vlasničku strukturu ulagači stječu pravo utjecanja na poslovne odluke. Također, sam proces realizacije ulaganja najčešće je prilično dugotrajan zbog temeljitog postupka dubinskog snimanja.
Za koga su fondovi rizičnog kapitala?
Postoji relativno uzak krug tvrtki za koje su pogodna ovakva rizična ulaganja. Radi se o start-up tvrtkama koje imaju potencijal visokog rasta, odnosno imaju proizvod ili uslugu s jedinstvenom tehnološkom ili prodajnom karakteristikom te suženim poljem konkurenata. Jasno, poduzetnik mora biti spreman dio tvrtke prepustiti fondu i dijeliti funkcije upravljanja tvrtkom. Bazično pravilo jest da fondovi rizičnog kapitala nisu zainteresirani za ulaganje u tvrtke koje ne mogu ponuditi potencijal značajnog rasta poslovanja i prihoda u roku od pet godina. Fondovi rizičnog kapitala tragaju za tvrtkama s visokim perspektivama rasta, kojima upravljaju ambiciozni i iskusni timovi koji su kadri realizirati postavljeni poslovni plan. Fondovi rizičnog kapitala imaju svoj vijek trajanja, koji se najčešće kreće u rasponu od sedam do deset godina. No doista su aktivni samo prve tri do četiri godine, nakon čega je većina novca već investirana, a preostale su godine namijenjene ubiranju povrata od uspješnih investicija.
