- Marketinške strategije su važne u poduzetništvu jer ljudima trebaju ciljevi, i uvid u budućnost
- Moderne tehnologije omogućuju malim poduzetnicima da nikada lakše i jeftinije pronađu svoje niše i svoje kupce i potrošače
- Burnout i stres jednaki je problem i u kompanijama i u poduzetništvu. Kako se uhvatiti u koštac s tim problemom?
Jedan od vodećih kreativnih direktora i marketinških stručnjaka u Sloveniji i cijeloj regiji Aljoša Bagola za svoj je rad primio brojne nagrade i priznanja. Uz to, Aljoša Bagola je predavač na fakultetu i autor dvije knjige “Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke”, najprodavanije knjige o stresu i burnoutu, napisanu na temelju vlastitog iskustva. U intervjuu za Uplift, Aljoša Bagola objašnjava zašto su marketinške strategije važne u poduzetništvu te objašnjava kako moderne tehnologije pomažu malim poduzetnicima da njihovi proizvodi i usluge lakše dođu do svojih kupaca i korisnika.
Ne manje važno, Aljoša Bagola govori i u sve većem i sve prisutnijem sindromu burnouta, koja je uloga tvrtki u rješavanju tog problema i što se sve mora mijenjati kako bismo stvorili zdravija i sretnija radna okruženja. Jednako tako, Aljoša Bagola se osvrnuo na situaciju sa stresom i burnoutom koji vlada svijetom malog poduzetništva i daje uvid kako se mali poduzetnici mogu nositi s tim izazovima?
Biste li rekli da je dobra i detaljna marketinška strategija neophodna kada govorimo o definiranju ciljne publike ili potencijalnih kupaca? Mogu li mala poduzeća napredovati bez dobre marketinške strategije?
Naravno, ljudi trebaju ciljeve, treba im uvid u budućnost, a postavljanje ciljeva i strategija u tome pomaže, čak i kod naših proizvoda i usluga. Ljudi trebaju imati plan puta. Najbolje bi bilo kada bi marketinške strategije proizlazile iz samih proizvoda i usluga. Moramo si postaviti jednostavno pitanje: „Zašto smo sada ovdje, što je to što naš proizvod donosi svijetu, što je sjajno, što je drugačije?“
Kako kaže Aljoša Bagola, taj genetski kod naših nastojanja, naših proizvoda i usluga već je na neki način kompas onoga što bi trebale biti naše brending/marketinške strategije i uvijek je lijepo dobiti sjajne partnere, izvrsne komunikacijske partnere i saveznike. “Mislim da su marketinške agencije zadnje utočište gdje dobivate te lude ideje, luda razmišljanja i kada spojite ta dva svijeta možete dobiti nevjerojatne rezultate”, istaknuo je.
Zbog širokog spektra mogućnosti, malim poduzećima je teško odlučiti gdje uložiti svoje ograničene marketinške resurse. Što biste savjetovali MSMP (mikro, malim i srednjim poduzetnicima)? Trebaju li se više fokusirati na digitalno?
Da, mislim da je glavno pitanje kako preskočiti taj nered, buku, zasićenost tržišta na kojem ne vidimo toliko kampanja, toliko ideja, toliko novih proizvoda i usluga da se to čini porazno i mnogi ljudi žele odustati. S druge strane, moderne tehnologije omogućuju nam rješenja koja nas približavaju našoj publici, našim potrošačima na dosad nezamisliv način. Mala i srednja poduzeća mogu stvarati vrlo kreativne i učinkovite kampanje koje ne zaostaju u smislu trendova ili onoga što je učinkovito ili ne, neprobojne kampanje koje sjajno funkcioniraju na tržištu.
Kao autor najprodavanije knjige o stresu i burnoutu, mislite li da bi tvrtke trebale više raditi na svojim politikama mentalnog zdravlja?
Odgovor na to pitanje je kratak i jednostavan – naravno! S burnoutom smo se suočavali i puno prije epidemije, ali ona je pridonijela da se ta situacija dodatno intenzivira. Naravno, svatko je odgovoran sebe učiniti sretnim, ali treba sustavno rješavati ono što se događa u području mentalnog zdravlja. Stvarno sam ponosan što su obje moje knjige pomogle demokratizirati „iskašljavanje“ naših problema, i da si dopustimo da ne budemo previše jaki cijelo vrijeme, da samo budemo ljudska bića koja su ranjiva, a ne nužno radni strojevi.
Mnoge tvrtke su prije bilo malo rezervirane u vezi ove teme, a sada me pozivaju da se obratim njihovim zaposlenicima, da radim na njihovoj kulturi i odnosima koje treba malo konfigurirati budući da su moderni odnosi jako ubrzani, dosta površni i često im nedostaje povjerenje i suradnja, što je osnovno za nas kao ljudska bića. Zatim je tu pitanje vlasti i kako sustavno postavljati pitanja o tim područjima i rješavanju problema. Ovo je pitanje koje se sve više postavlja i drago mi je da toliko tvrtki i dužnosnika sudjeluje u rješenju.
Velike tvrtke su fleksibilnije i lakše im je uspostaviti kompletan sustav podrške za svoje zaposlenike. Što je s mikro, malim i srednjim poduzetnicima? Možemo li reći da su više izloženi stresu i burnout ili je situacija individualna?
Da, oboje su podložni, ali stvar s malim i srednjim poduzećima je to da se većinu vremena oslanjaju na jednu osobu, jednog izvršnog direktora, jednog šefa koji je ujedno i vlasnik i zaposlenik, i ima tim. Onda se stvari zaustave jer je ta jedna osoba preopterećena s previše odgovornosti te ima tendenciju da osjećaju veliki pritisak, da se konstantno pitaju vode li tim na ispravan način, jesu li uspostavili pozitivnu radnu kulturu, i tako dalje. I time ugrožavaju vlastito zdravlje. Ovo je jedan aspekt. S druge strane, imate veće tvrtke koje se suočavaju s drugačijim problemima.
Daleko je teže promijeniti kulturu velike tvrtke preko noći jer su to veliki sustavi s vrlo kompliciranim načinima komuniciranjima i hijerarhijama. Daleko im je lakše brzo uspostaviti nešto jer zbog svoje veličine i svojih budžeta imaju pristup stručnjacima kao što su terapeuti i treneri koji dolaze i pomažu njihovim timovima poboljšati stvari. Mislim da su nastojanja u smislu da budemo bolji poslodavac i bolji zaposlenik susreću u određenoj točki koja pridonosi svim ostalim naporima koji se odvijaju, kao što su stotine tečajeva kako se osjećati bolje, kako prevladati burnout, kako biti uključen u sebe…
Tada, ovo postaje kultura ili neka vrsta revolucije kada mijenjamo iskustvo onoga šta što je u biti čovjek u ovoj eri karijernog brutalizma, iscrpljivanja samog sebe i neprestanog dokazivanja svoje vrijednosti, zaključuje Bagola.
Koji obrasci i koji tipovi ljudi su skloniji burnoutu, pogađa li on samo visokopozicionirane ljude ili su to ipak mikro i mali poduzetnici? Jesu li stres i burnout postali sastavni dio poslovnog životnog ciklusa? Zašto se u osamdesetima burnout zvao menadžerskom bolešću? Kako održati ravnotežu između poslovnog i privatnog života? Kako je izgledalo osobno iskustvo Aljoše Bagole s burnoutom i kako je s njim izašao na kraj, pogledajte u video intervjuu.