Nisam neki kralj stila i nemam dobro oko za modu. Otkad sam samome sebi to priznao, život mi je jednostavniji i osjećam manje stresa dok se spremam za neku poslovnu priliku. Kada trebam pomoć, pitam nekoga i nemam problem s time. Vijesti iz svijeta mode stoga baš i ne pratim, ali jedan poslovni uspjeh iz domaćeg svijeta mode nisam mogao ne primijetiti jer je proteklih godina uvijek tu negdje, u žiži javnosti. Ime Aleksandre Dojčinović malo pomalo uzdizalo se iznad onih kratkotrajnih hit-imena za koja sam bio čuo i odavno na njih zaboravio. To što o modi ne znam previše, ne znači da me intervju s Alex zanimao manje: ako me nešto zanima, onda je to priča o uspjehu od nule. S pitanjima za ovu damu krećem od osnova.
Aleksandra, koliko je velik vaš pogon i na kakvu ste se modu fokusirali?
– Moj je tim suradnika širok. Među njima su šivači, konstruktori, prodavači, zaposleni u našem uredu… Tu su i vanjski suradnici i tvornice koje izrađuju odjeću, cipele, torbe… Što se tiče potpisa brenda, od početka sam se usmjerila prema nosivoj modi s korektnim cijenama prilagođenim tržištu. Lei Lou nikada nije bio pomodan brend: usmjerili smo se prema klasici s pomakom, što znači da su naše haljine jednako nosive danas, kao i prije deset godina, a detalji su ti kojima ih obogaćujemo i činimo drugačijima ili prilagođenijima trenutku i trendovima.
Nosiva moda u društvu marketinga i dizajna
Kako istražujem njihovu web stranicu, gledam komade odjeće. Čine mi se jako… nosivim. Valjda je to prava riječ. Nema onog nekog velikog prenemaganja koje me znalo živcirati dok bih usputno nailazio na snimke revija nekih dizajnera. Ovakav mi se pristup sviđa. No, primjećujem da me ovdje ne privlači samo moda. Cijela je stranica napravljena vizualno atraktivno. Netko se doista potrudio oko dizajna pa je odjeća samo jedan segment cjelovite i zaokružene priče. Naravno, jer tvrtka se bavi i marketingom, savjetovanjem i organizacijom događaja. Ono što je Alex pokrenula 2007. prilično se razgranalo. Kako piše, odjeća koju nudi napravljena je od moćne žene, za druge moćne žene, a žena koja je pokrenula ovo malo carstvo morala je biti – u redu, moćna, ali prvenstveno hrabra. Zato pitam Alex na što je u dosadašnjem radu najponosnija.
– Teško mi je na to odgovoriti. Naime, nisam osoba koja će samoj sebi aplaudirati nakon dobro odrađenog posla i koja zna uživati u trenucima ponosa. Ja sam, što nije uvijek i nužno dobra osobina, od onih ljudi koji uvijek misle da su mogli još malo bolje ili još centimetar više. No, u posljednje se vrijeme ipak trudim to promijeniti jer ne želim pretjerivati s kritikama usmjerenim prema sebi, a pogotovo ne prema mome timu. Istina je da sam zahvaljujući svome poslu doživjela krasne trenutke, da sam postala snažnija osoba nego što sam ikada mislila da ću biti, ali sam isto tako još uvijek spremna priznati svoje greške i učiti na njima. Ali za pokretanje posla uvijek treba hrabrosti – evo, to sam spremna priznati. Vjerojatno ne bih niti krenula da sam bila svjesna svega što me čeka, ali kako to obično biva, svoju hrabrost osvijestimo tek kada sve prođe i dobro završi.
Kako odijevati holivudske zvijezde?
Znam, mjeriti nečiji uspjeh zvijezdama koje su kreacije nosile jako je površan način procjenjivanja obavljenog posla i uspjeha, ali upravo sam zbog tih zvijezda tijekom godina malo više obraćao pažnju na ovu dizajnericu. Nije mala stvar kad čuješ da su kreacije nekoga iz jedne male zemlje kao što je Hrvatska, nosile face koje si mogu priuštiti bilo što i od bilo koga. Još sam odavno negdje pročitao da je u njenoj kreaciji u velikom TV showu zasjala bivša Spajsica Mel B., ali sigurno sam propustio mnoge druge zvijezde. Zato sam pitao koje su najveće koje su odabrale baš Lei Lou.
– Najveća je vjerojatno Beyonce koja u ormaru ima dosta mojih komada. Neke američke zvijezde koje su se pojavljivale u mojim kreacijama kasnije su iste te komade i kupile, što je u Hollywoodu zapravo praksa, jer se tamo odjeća poznatima rijetko kada poklanja. Trenutno zbog globalne situacije ne izvozimo u Ameriku, ali se nadam da će ovo sve uskoro proći i da ćemo se vratiti se na ‘staro normalno’.
Je li se kod vas dogodio taj neki trenutak za kojega biste, sad kad gledate unatrag, mogli reći da je bio prekretnica koja vas je lansirala?
– Nema prekretnica, svaki dan je borba. Svaki sat je važan. Kada razgovaram s poduzetnicima početnicima i studentima, uvijek im prvo kažem da je vrijeme najvažnija investicija i da moraju biti oprezni s njime i pametno ga ulagati. Vrijeme možda jest besplatno, ali je isto tako najveće bogatstvo i najbrže prolazi kada su na stolu važne odluke. Pa i sam Mastercard kaže kako se neke stvari ne mogu kupiti novcem.
Kako razviti svoj talent
Taj dio priče me osobito zanima jer se platforma Uplift.hr bavi i poticanjem mladih na to da se odvaže pokrenuti nešto svoje. Aleksandra Dojčinović je idealna sugovornica koja bi onima koje zanima moda mogla dati neki konkretan savjet. No, ona je i tu dosta kritična, kao što je kritična prema sebi i svome radu. Čini mi se kako je jako vrijedan savjet da ljudi ne polete previsoko prije vremena u današnje vrijeme u koje se svi nadaju instant slavi.
– Nemojte precijeniti svoj talent. Treba se znati staviti u okvire, a čini mi se da je mladima upravo to danas najizazovnije. Dostupno nam je pregršt informacija, gledamo razne videouratke i tutoriale i sve izgleda tako lako i jednostavno. Ponekad i jest, ali iza svake „lake“ i „jednostavne“ situacije stoje godine rada, učenja, pokušaja i pogrešaka. Upravo zato je teško uživati u našem svijetu, teško je živjeti svoj život, ali nikako ne smijemo dopustiti da beskonačnost interneta upravlja nama i stvara frustracije. Poznajem najveće svjetske blogerice i vjerujte mi, ne provode dane na Instagramu nit su opsjednute svojim telefonima.
Koliko su vam pomogli novi mediji, prisutnost tutoriala i svega na digitalnim platformama? Jesu li vam više pomogli u učenju ili u tome da se odlučite odvažiti i hrabro iskoračiti u svijet mode?
– LeiLou brand postoji gotovo dvadeset godina i kada sam ga pokretala još nisu postojale društvene mreže, niti velike platforme kakve imamo danas. U nekim smo stvarima bili pioniri u Hrvatskoj, pa smo tako prvi imali modnu Facebook stranicu, web-magazin i Instagram profil, a prvi smo i radili sa svjetskim influencericama i doveli ih u Hrvatsku. Volim pratiti trendove i pritom se osloniti na mlade i educirane ljude s kojima otkrivam taj svijet. Digitalni svijet jest pomoć, no u mojem je poslu i za moju viziju podjednako važno dobro znati mjeru.
Sjećam se kako je otkrivanje tog svijeta izgledalo davno prije, dok sam još bio mali. Moja baka bi iz Njemačke donosila časopis Burda u kojemu su bile predstavljani modni trendovi, ali s detaljnim uputama za šivanje. Te iste Burde još uvijek se čuvaju negdje na tavanu. Sjećam se još nekih retro komada koje sam tamo vidio. Hlače od tvida, karirani sakoi, ljetne haljine s cvjetnim uzorcima. Od Alex želim znati misli li da je većina toga iz tih ranijih 80-ih godina danas demode ili se retro-moda pokazala izdržljivom na test vremena.
Moda koja traje zauvijek
– Burda zapravo nije bila moda, već hobi i zabava, a u ono vrijeme kada nije bilo dostupno toliko brandova kao danas, bila je to jednim dijelom i potreba. Za sašiti neki dobar, kompleksan i kvalitetan odjevni predmet potrebno je ponekad i dvadeset različitih strojeva, a kod kuće obično imate samo jedan i to kućni. Dakle, to je jedan lijep hobi i razbibriga, nešto kao amatersko slikarstvo, skladanje ili sviranje glazbe za svoju dušu. Isto tako smatram da ne postoji termin retro-moda jer je prava moda uvijek nosiva i u svakom trenutku izaziva divljenje. Ako posjetite bilo gdje na svijetu neki modni muzej, vidjet ćete svevremenske komade velikih dizajnerskih zvijezda koji nemaju rok trajanja, a koji su savršeni svjedoci svog vremena.
Svjedoci današnjeg vremena jasno vide kako se ono jako primijenilo. Netko se preko noći putem Instagrama, YouTubea, TikToka ili nečeg desetog za što još nisam ni čuo može probiti do instant slave. Ona brzo stiže, koji put još kraće traje, ali mladima puni glavu kako je sve moguće uz samo malo rada i puno sreće. No, mnogo se toga što ne stane u ovaj tekst događalo od prve šivaće mašine za koju je štedjela mjesecima do nagrade za ženu godine. Primjer Aleksandre Dojčinović može biti dobar putokaz kako se iza jedne fotke Beyonce u baš njezinoj haljini skriva još tisuće i tisuće onih strpljivo šivanih za neke obične ljude koji jednostavno vole dobro izgledati. Što se mode tiče, bojim se da za mene spasa nema, ali nadam se da će mladi nešto naučiti iz priče o uspjehu koji se krojio šav po šav.
Razgovarao: Oliver Vitko
