- Iskusna šefica kuhinje svoj stil gradi na vrhunskim namirnicama, lokalnosti i sezonalnosti
- Nakon godina rada u vrhunskim kuhinjama danas prvi put vodi vlastiti tim
- Na Uplift masterclassu prvi je put pripremala tradicionalnu pašticadu prema standardiziranoj recepturi
Stella Pasek ima 28 godina, dolazi iz Zagreba, a danas vodi kuhinju Konobe Jakan u Zadarskoj županiji. Iako je završila gimnaziju i započela studij prehrambene tehnologije, vrlo brzo je shvatila da je njezino mjesto u profesionalnoj kuhinji. Nakon nekoliko godina rada u zagrebačkom restoranu Theatrium by Filho, gdje je razvijala preciznost i disciplinu rada, danas gradi vlastiti stil kao šefica kuhinje.
Sudjelovanje na masterclassu projekta Uplift – prijatelj hrvatske kuhinje za nju je bilo posebno iskustvo jer je prvi put radila na standardiziranim recepturama tradicionalnih jela, među kojima i na pašticadi.
Kada i kako si shvatila da je profesionalna kuhinja tvoj prostor?
Od svoje otprilike desete godine znala sam da želim postati kuharica. Bila sam odlikašica pa sam završila gimnaziju te studirala prehrambenu tehnologiju dvije godine. Tada sam odustala od fakulteta i odmah našla posao u kuhinji. U mojoj obitelji hrana ima veliki značaj u povezivanju njezinih članova. Više pojedinaca gaji ljubav prema kuhanju iako nitko osim mene nije profesionalni kuhar.
Tvoj rad često se opisuje kao tehnički precizan. Koliko je ta disciplina rezultat karaktera, a koliko iskustva?
Tehnički precizan rad pripisujem i svome karakteru perfekcionista, a veliku ulogu imao je i moj profesionalni put. Moj chef mentor je Filip Horvat iz zagrebačkog restorana Theatrium by Filho. U Theatriumu sam radila od otvorenja restorana 2019. do 2024. godine. Kontinuirani rad u dobrom kuharskom okruženju čini razliku.

Što te u kuhanju najviše inspirira: namirnica, tehnika ili priča iza jela?
Inspiracija za mene počinje u izvrsnim namirnicama. Smatram da se ne može kuhati na vrhunskoj razini ni s čim osim s vrhunskim lokalnim i svjetskim namirnicama. Priča o jelu i ispravne tehnike nadograđuju izvrsnu sirovinu i čine vrhunsko jelo.
Imaš li jelo koje te najbolje opisuje kao cheficu?
Trenutno moje autorsko jelo je od janjetine, maslegije i grillanog kupusa špicara. Ragu od janjetine radi se od janjećeg buta koji dugo kuham s korjenastim povrćem i lokalnim samoniklim biljem. Maslegija je prilog, a inače je tradicionalno jelo tog podneblja. Kupus špicar za ovo jelo nabavljam iz OPG Drita Dunatov iz Dikla. Jelo predstavlja moje vrijednosti kao kuhara i poštivanje namirnica, lokalnosti i sezonalnosti.
Kako se nosiš s pritiskom i odgovornošću vođenja kuhinje?
Prvi put sam šefica kuhinje i moram priznati da sezona nije bila lagana. Vjerujem da je za funkcioniranje restorana presudan tim. Tim je nešto što se dugo gradi i sastavlja. Zadovoljstvo tima jednako je važno kao zadovoljni gosti. Nije lako naći balans u tome u današnje vrijeme.

Što te potaknulo da se uključiš u projekt Uplift – Prijatelj hrvatske kuhinje?
Poticaj za prijavu u ovaj hvalevrijedan projekt pronašla sam sama u sebi. Smatrala sam da je moje dosadašnje iskustvo bilo dovoljno dobro da postanem prijatelj hrvatske kuhinje. Snagu je važno pronalaziti unutar sebe. Hrvatska kuhinja mora i može biti prepoznata kao važna svjetska kuhinja, čemu sam željela i sama doprinijeti. Mala smo i mlada zemlja s velikim potencijalom i raznolikošću u kuhinji zbog povijesti, utjecaja i velike geografske raznolikosti.
Je li te rad na tradicionalnim jelima na masterclassu na neki način iznenadio ili potvrdio tvoja uvjerenja?
Sudjelovanje u projektu ispunilo je sva moja očekivanja i čak ih produbilo. Radna skupina chefova je izvrsna kao i recepti. Mi polaznici smo kuhali prema priloženim receptima te su se ponovno pokrenule različite diskusije oko receptura i procedura, što je izvrsno. Prvi put sam, primjerice, kuhala tradicionalni recept za pašticadu, što je bilo izvrsno iskustvo. Chefovi mentori su odradili izvrstan posao kao i moji kolege.
Kako danas vidiš mjesto žena u profesionalnoj gastronomiji u Hrvatskoj?
Žene u kuhinji u Hrvatskoj su slično pozicionirane kao u svijetu. Manje je izvrsnih profesionalnih kuharica nego kuhara, što pripisujem prirodi profesije. Dugi sati i teška mogućnost sudjelovanja u obiteljskom životu igraju veliku ulogu. Ipak postoje jednako uspješne šefice kuhinje kao i šefovi. Mislim da prava razlika ne postoji. Žene kuharstvu pristupaju drugačije nego muškarci, kao i svijetu, što čini dobru raznolikost.

Kakvo ti je iskustvo rada s članovima naše radne skupine? Što te posebno dojmilo? Koliko ti je bilo izazovno kuhati ta tradicionalna jela?
Svi članovi skupine bili su izvrsni. Pohvalila bih i chefove mentore i chefove koji su kao i ja bili polaznici. Atmosfera u kuhinji bila je realistična i slična kao u vrhunskim profesionalnim restoranskim kuhinjama. Kad se kuhaju tradicionalna i navodno jednostavna jela, lako je preispitivati svoje znanje i različite tehnike pripreme, ali u tome je, po meni, ljepota kuhanja i gastronomije. Uživala sam u pripremi svih recepata uz naglasak na pašticadu koju sam pripremala prvi put. Recepti i vodstvo omogućili su mi da isprva odradim zadatak na vrlo dobroj razini. Skoro sam i sama bila zadovoljna svojom pašticadom.