Mnogi od nas sanjaju o tome da svoj hobi pretvore u lukrativni biznis, u posao kojem će se veseliti onih sivih jutra kad se čovjeku vraški teško natjerati iz kreveta.
I budimo na trenutak realni, bez obzira na to koliko netko volio svoj posao, tih će jutra uvijek biti – samo ćemo, ako se doista iskonski veselimo svojoj svakodnevici, onaj snooze opaliti dvaput manje. Ta, ljudi smo. To je sasvim okej. Čak i najveći entuzijasti nisu pošteđeni takvih dana.
I to je utješno, barem jednako utješno koliko je utješna i spoznaja da među nama doista postoje oni ljudi koji su ili dovoljno ludi ili dovoljno hrabri, nerijetko oboje, da zaista okrenu onu stranicu u knjizi života koja vodi u onaj uzbudljiv sadržaj nepoznat čak i najvećim hobi detektivima čije su moći dedukcije ravne barem onima Adriana Monka.
Ne znam za vas, ali ja ću ovdje i sada otvoreno priznati da sam se oduvijek pitao kako se to događa. Koji su to točno trenuci u kojima do dolazi do takvih kopernikanskih obrata. I jesu li to uopće trenuci, zbir momenata koji se gotovo neprimjetno pretaču jedan u drugi ili je za taj tip deus ex machina momenta dovoljan samo onaj jedan ključni tren kojeg je protagonist duboko svjestan. Mi ljudi iz kazališta, vidite, jako cijenimo tu prisutnost u trenutku. Možda čak i pretjerano.
Budući da sam do odgovora, barem ne onog koji bi zadovoljio moju znatiželju, nisam uspio stići, okrenuo sam broj Marije Stjepanović, uspješne mlade žene koja se odvažila otisnuti u suvremenu odiseju poznatu kao poduzetništvo. Ona je, naime, svoj poziv pronašla u dizajnu. I to ne bilo kakvom dizajnu. Relativno je brzo i sa zavidnim uspjehom na noge podigla Retro design, prepoznatljivi brend karakterističan po reinkarnacijama retro namještaja.
– Nisam išla s nekim konkretnim planom, sve se izrodilo iz hobija za koji nisam očekivala da će prerasti u nešto više. Sjećam se prve fotelje koju sam preuredila, tada još nisam vozila i nagovorila sam tatu da odemo zajedno po nju. Nalazila se u Čučerju i kupila sam ju od jednog starijeg gospodina koji ju je namjeravao baciti ako se nitko ne javi na oglas. Tu je nekako sve krenulo. Budući da se ta fotelja relativno brzo prodala, shvatila sam da postoji određeni interes za to. Renovacija je bilo sve više i mislim da je proizvodnja takvih fotelja koja je uslijedila bila logičan slijed jer je potražnja samo rasla.
Prilagodba tržištu bez žrtvovanja identiteta
Marija je oduvijek bila kreativna duša, već je od malih nogu gajila simpatije prema umjetničkom izričaju što, kako sama kaže, dokazuje i niz uspješnih i bezuspješnih hobi projekata koje je ova školovana dizajnerica interijera ostvarila mnogo prije nego što je znala da će se jednom baviti preuređenjem klasičnih komada namještaja. Premda se u međuvremenu prihvatila i dizajna vlastitih komada, u retro duhu – dakako, vraćanje novog života zaboravljenim i nepravedno zapostavljenim draguljima koji odišu kvalitetom produkt dizajna iz sredine prošlog stoljeća još uvijek čini okosnicu njezinog biznis modela.
– Uvijek sam smatrala da preuređeni stari komad namještaja daje interijeru dozu topline i nostalgije, što se ne može usporediti s nekim masovno proizvedenim primjerkom.
Njezinu je uspjehu, usudit ću se to reći, ipak kumovala i činjenica što dolazi iz obitelji u kojoj se rukotvorstvo oduvijek cijenilo koliko se i njegovalo. Dobro, njezin ćemo uspjeh možda ipak prije povezati s određenim setom znanja, vještina i poduzetničke intuicije – kombinacijom koja je ključna u bilo kojem tipu ovog posla, ali ljubav prema onome čime se bavi svakako korijene vuče iz njena roditeljskog doma.
– Tata mi je po struci stolar, usto poduzetnik, a mama je, baš poput mene, kreativka tako da su oni zasigurno imali utjecaja na moje oblikovanje. I upravo je ta kreativna crta koju sam naslijedila od njih u mom slučaju na vidjelo iskočila vrlo brzo – zaista sam rano znala da će to biti pogonska snaga kojom ću se kasnije u životu voditi. Jednostavno volim stvarati, to je način na koji se izražavam. To je ono što me kao osobu definira. Istina, i obrazovanje je djelomično imalo utjecaja na ovo čime se danas bavim jer sam se za vrijeme studija svjesno opredijelila i usmjerila na interijere i namještaj, ali daleko od toga da je izbor studija bio jedini čimbenik koji me doveo ovdje gdje sam danas. Život je obično mnogo kompleksniji od jedne odluke. Život se sastoji od niza različitih okolnosti koje te postupno oblikuju u osobu koja ćeš postati. Ili posao koji ćeš izabrati.
Eto, konačno smo stigli do odgovora na ono inicijalno pitanje koje me potaknulo da se uopće javim Mariji. Bez obzira na to koliko se neka poslovna odluka, izbor karijere ili bilo koji drugi životni prekret činili arbitrarnim ili sudbinskim – već ovisno o tome koji vam je svjetonazor bliži – ništa se od toga zapravo ne događa preko noći.
– Treba krenuti polako i oprezno. Mislim da nam je nekako svima u prirodi da odmah želimo iznenadni uspjeh, ali u poslu treba biti razuman. Bitno je posvetiti se detaljima, analizirati tržište i prilagoditi mu se, ali opet zadržati svoj identitet.
Slušam Mariju i razmišljam kako je to dio nekog procesa koji traje, sazrijeva, pritajeno tinja ispod površine sve dok ne kucne njegov čas za realizaciju. Kod nekih to traje dulje, kod drugih kraće. Pravila nema. Osim hrabrosti koja je, kako sam naučio pričajući u sklopu ovog projekta s brojim inspirativnim poduzetnicima, svima zajednička.
Konstantno ulaganje u znanje kao ključ za uspjeh
Prije nego se zaputimo dalje, jedna digresija. Možda se sjećate onog dugog, ali baš duuuugog ljeta između završnog razreda srednje škole i upisa fakulteta. Onog razdoblja kad smo mislili da je sve što u životu moramo postići upisati faks koji smo naumili. Spremali smo se za taj trenutak, činilo se tada, čitav život. Jednom kad se ostvari, gotovo. Naš je život riješen. Neće više biti nikakvih prepreka do života koji smo si zacrtali. Možda među vama postoje čak i oni koji se u ovom času nalaze baš u toj fazi svog života. Uvjereni ste da će se odsad pa nadalje stvari događati same od sebe, sve će se loptice magijom svemira postaviti baš onako kako trebaju. Vi ste gotovi.
Recite sad iskreno, sjećate li se i one gadne pljuske koju vam je taj isti svemir opalio u trenutku kad ste shvatili da je to tek početak, da tek sad kreće prava borba s izazovima toliko nezamislivo velikima da, naizgled – ovo je vrlo važno, naizgled – ne postoji čak niti iskusni kineski konzorcij uz čiju ćete ih pomoć premostiti? Ja se tog šamara još uvijek živo sjećam. Kolike li su samo lađe potopljene onog dana kad sam shvatio da je predamnom more mnogo nemirnije od onoga iz čijih sam luka isplovio.
Slično, ako ne i identično, je i s poduzetništvom. Jednom kad shvatite čime se želite baviti, okuražite se da se zaista u to i upustite, ma koliko se to značajnim u tom trenutku činilo, tek onda kreće drugi čin, da se ponovno poslužimo teatrološkom terminologijom. Što znači da nakon njega, ostanemo li vjerni tradicionalnoj dramskoj strukturi, slijede još čitava četiri čina! O tome, priznajem, nisam razmišljao kad sam si postavljao ono inicijalno pitanje. Jeste li vi?
– Dobiti inspiraciju za neku poslovnu ideju je jedno, no teži dio svakog posla dolazi kada se trebaju pronaći kupci i tržište za određeni proizvod. Trebalo je neko vrijeme da steknem reputaciju i nađem kupce, a krenula sam s onim što najbolje poznajem – društvenim mrežama, zatim i s oglašavanjem putem drugih kanala. Kako je sve nekako spontano došlo i nisam očekivala da će ovako narasti, voljela bih da sam od početka bila više fokusirana na sami brend, dizala svijest i isticala važnost recikliranja starog namještaja i kupovanja hrvatskih proizvoda. Ovim se bavim otprilike pet godina, danas znam daleko više nego na početku, i naravno da bih voljela da sam već tada znala sve što znam danas, ali to i dalje ne znači da je tu moja priča s učenjem i stjecanjem novih vještina završila. Štoviše, ja i dalje analiziram, nastavljam učiti svakim danom, a dani su mi definitivno užurbaniji nego prije par godina.
Koliko digitalna komunikacija i pokretanje online kanala prodaje pomažu razvoju poslovanja
Upozorenje, slijedi važna obavijest – kako bi to u avionu rekli. Jedna od ključnih stvari koje je Marija ovdje istaknula jest činjenica što je itekako svjesna vremena u kojem živi i radi, važnosti digitalne prisutnosti svog brenda jer je to ako ne jedini, onda svakako najvažniji način da se u ovom dobu uspostavi odnos s potrošačem. Svi znamo u kakvim vremenima živimo. Pandemija je proces digitalizacije samo dodatno ubrzala. Ako mi ne vjerujete, prolistajte malo platformom na kojoj se nalazite. Brojne su kolegice i kolege pisale o tome što je danas ključno ukoliko želite uspjeti. Umijeće kretanja kroz digitalne vode nalazi se pri vrhu svake od tih lista. Potvrđuje to, uostalom, i Marija.
– Mislim da je jako važno to što smo dosta prisutni u digitalnom okruženju, stvorili smo svoju publiku koja nas vjerno prati i mislim da je to izuzetno bitno za svaki brend. Uvjerena sam da je ova situacija poduzetnicima u Hrvatskoj otvorila oči što se tiče online poslovanja i njegovih prednosti, uključujući mene. Shvatila sam koliko je to bitno, pogotovo u ovakvim situacijama, zato sam se odlučila na izradu webshopa, putem kojeg će biti olakšano naručivanje bez dolaska na našu fizičku lokaciju, uz online pregled svih materijala i dostavu. Najveći promet ipak bilježim na Instagramu jer je to više vizualna platforma, savršena za ovakav tip proizvoda. Upravo se Instagram uz Facebook posljednjih godina prometnuo u jednu od platformi koje bilježe najveći rast popularnosti kad je oglašavanje u pitanju.
A da je Marija na dobrom putu, odnosno da se njena poslova strategija pokazala itekako uspješnom dokazuje i podatak koji sam spomenuo malo ranije. Uz to što se bave renovacijom starog namještaja, u Retro designu odnedavno proizvode i vlastite komade. Zbog povećanog obujma posla Marija je, u ovim za poduzetnike iznimno zahtjevnim vremenima, zaposlila čak i dodatnu radnu snagu – dva stolara i tapetara. I daleko od toga da ovdje misli stati. Ova uspješna poduzetnica u svojoj budućnosti vidi velike stvari. Odnosno, ona bi to rekla skromnije. Ne vidi ih jasno poput svjetionika na obzoru, ali ih zato tako voli zamišljati.
– Voljela bih da ovaj brend postane prepoznatljiviji i u ostatku Europe, otkriva mi pomalo sramežljivo.
Prije nego sam ju pozdravio zamolio sam je ipak za neki konkretni savjet o tome kako komad stare krame pretvoriti u dizajnerski namještaj koji poput magneta lovi lajkove na društvenim mrežama. Znam da bi mene takav kraj teksta itekako usrećio. Tko ne voli besplatne savjete provjerenih profesionalaca?
– Zapravo bih rekla da ne možeš pogriješiti ako se odlučiš za renovaciju, primjerice, neke stare male komode ili pomoćnog stolića. Proces je doista jednostavan. Bitno je samo malo proučiti tehniku (blaženi bio YouTube) i, koju god boju odabereš, uklopit će se makar kao akcent u prostoru. Retro stil je minimalan, bez da pritom djeluje suviše hladno. Odlikuje se dozom nečega poznatog što nosi u sebi, onoga što ga čini primamljivog ljudima i to je ono što ga čini vječnim i nepogrešivim izborom.
