- Vuk Vuković je jedan o predavača na Uplift akademiji+ namijenjenoj dužnosnicima i službenicima u lokalnoj samoupravi
- Ističe kako je transparentnost jedan od glavnih ključeva do glasova birača
- Vuković pojašnjava i zašto je važno koristiti europski novac za realizaciju lokalnih projekata
Živimo u jednoj maloj, ali posebnoj zemlji. U njoj je manje od četiri milijuna stanovnika raspoređeno u 21 županiji, 128 gradova i čak 428 općina. Među svima njima, mirno smještena na jednom kvarnerskom otoku, postoji općina koja sa svojih manje od tri tisuće stanovnika čini tek 0,077% ukupne hrvatske populacije. Pa opet, Omišalj s otoka Krka u nečemu je miljama ispred i puno većih općina, gradova, županija. Uveo je potpunu transparentnost proračuna. U društvu je tako sa samo jednim gradom, Bjelovarom – a kad jednu općinu i jedan grad istaknete kao jedine u državi s ogromnom količinom mjesnih, lokalnih i županijskih tijela, jasno je kako se stvari moraju mijenjati. Ali kako do promjena doći i što bi javna uprava i lokalna samouprava mogle napraviti kako bi poboljšale ne samo transparentnost, nego i pristup financijama, razgovaramo s Vukom Vukovićem, doktorom znanosti specijaliziranim za političku ekonomiju.
Gospodine Vuković, zašto je danas važan jedan svježiji pristup edukaciji u javnoj i lokalnoj upravi?
Iznimno je potreban jer postoji jako veliko nerazumijevanje o tome što podrazumijeva javna uprava i koju funkciju ona treba obavljati u društvu. Ona je tu da pomogne proizvoditi javna dobra, treba služiti građanima i nije sama sebi svrha. Čini mi se da kod nas građani tek još trebaju stvoriti percepciju o tome da su javna i lokalna samouprava tu za njih jer one upravljaju njihovim novcem.
Koliko je hrvatska javna i lokalna uprava uopće transparentna?
Izuzev par svijetlih primjera, koji su izuzetak, velika većina lokalne samouprave je netransparentna u trošenju javnog novca. Čak i neki gradovi koji se hvale transparentnošću zapravo nisu transparentni niti znaju što to podrazumijeva. Javno dostupni ne trebaju biti samo računi, već i načini na koje se odluke donose. Jedino tako će i građani imati bolje razumijevanje toga što javna uprava radi.
Zašto je važno biti čim transparentniji? Prepoznaju li to građani koji se tek jednom u četiri godine pretvore i u birače?
Iznimno je važno da građani imaju informaciju kako se troši javni, odnosno njihov novac. Po našem iskustvu, glasači svakako nagrađuju transparentnost. U par gradova i općina koji su u tome bili pioniri prije 5-6 godina, njihovi čelnici su uvjerljivo dobili na izborima. Naravno, ne samo zbog toga, ali vjerujem da je i taj aspekt svakako pomogao, osobito onima koji su transparentnost kao važnu stavku uveli u svom prvom mandatu. Kod nas je povjerenje u lokalnu politiku jako nisko. Da sad provedete anketu, vidjeli biste da 93% građana misli da je korupcija iznimno raširena u Hrvatskoj, pogotovo na razini lokalne samouprave. Povjerenje se može vratiti i izgraditi jedino na način da se točno pokaže što se i na koji način radi.
Uz sto svojih mana, dobar primjer u transparentnosti može biti Europska unija. Ne samo za svaki euro, već i svaki eurocent poticaja, uvijek se može doznati kome je, kada i pod kojim uvjetima otišao, a kontrole su rigorozne. Kako se transparentnost uopće može pratiti?
Jednostavno – putem tražilice. Mora postojati mehanizam koji je lako pretraživ i koji bilo kome omogućuje da pristupi baš svakom računu koji se plati iz gradskog proračuna. Nije dovoljno samo objaviti proračune, trebaju biti vidljivi i detalji.
Gospodine Vuković, postoji li lažna transparentnost i kako je prepoznati?
Postoji. Ako se ne objave svi podaci o troškovima, znači da samouprava nešto skriva. To se može lako provjeriti da se skinu svi podaci o troškovima u jednoj godini koje su odlučili objaviti i usporedi s finalnim proračunima. Ali velika većina ne radi to. Objavi proračunski dokument, a iz toga se ne vidi tko je dobio sredstva, koja tvrtka, koje osobe i u koju svrhu.
U vašim predavanjima podučavate ne samo o tome kako se može poboljšati transparentnost, već i to kako se javna uprava može unaprijediti i u financiranju. Znamo da, osobito manje općine i gradovi, imaju limitirane budžete. Postoje li alternativne opcije financiranja razvojnih projekata, neka rješenja koja se možda i ne koriste dovoljno?
Osim par velikih gradova, koji imaju širi dijapazon mogućnosti, sve ostale jedinice imaju uglavnom prihode od poreza. To im je prvo veliko ograničenje koje određuje financijski limit. Veliki gradovi si mogu priuštiti izdavanja obveznica, dok većina gradova i općina nema iste metode financiranja. Zato je najbolja alternativa korištenje EU sredstava, osobito za infrastrukturne projekte koji su uglavnom i najskuplji. Sredstva su obilna i svima dostupna, a čini mi se da se još uvijek ne koriste dovoljno. Jedinice koje to znaju najbolje iskoristiti će najbolje ponuditi javna dobra svojim građanima.
U posljednje se vrijeme opet puno govori o mogućoj recesiji koja se valja iza brda. U slučaj da ona doista stigne, znači li to nužno kresanje proračuna i odbacivanje projekata ili postoje načini na koje lokalna samouprava to može ublažiti?
Nažalost, ona se mora odraziti na proračun i s time se suočavaju lokalne vlasti jer rast nezaposlenosti znači automatski manje prihode za lokalne proračune. Šteta se može ublažiti ovisno o tome koliko je koja jedinica uspješna u realizaciji EU projekata. Ali da, općenito su mogućnosti limitirane.
Danas je dostupno jako puno digitalnih alata, od kojih je umjetna inteligencija samo jedan u nizu, dostupno je i mnogo EU natječaja na koje se i nije baš tako lako pravilno prijaviti, pa moraju li danas zaposlenici u javnim i državnim službama imati veći skillset, odnosno spektar znanja i vještina nego oni koji su taj posao radili prije, primjerice, 20 godina?
Mogu svakako, to omogućuju i nove tehnologije i bolja informiranost zaposlenika. Nažalost u većini općina, pogotovo malih, toga izostaje i nemamo pozitivnih učinaka. Jos uvijek premalo gradova, a pogotovo općina iskorištava mogućnosti da bolje educiraju svoje zaposlenike i da od njih stvore nekoga tko doista može mijenjati sustav na bolje. Trend se pokreće, ali ne svuda i ne jednako.
Važan korak prema barem malom pokretu u boljem smjeru počeo je 24. siječnja s Uplift akademijom+ na kojoj predaje i Vuk Vuković. Predavanja su usmjerena baš prema tome kako bi se boljom, transparentnijom i angažiranijom sinergijom javnih službi i građana povećalo povjerenje, ali i kako se može kreirati povoljnija infrastruktura i podržavajuća politika koja će poduzetnicima olakšati suradnju s lokalnim vlastima – na dobrobit svih. Jer na kraju krajeva, lokalna uprava baš tome i služi.
