- Marija Antunović svoje poznavanje ekonomije i marketinga odlučila je iskoristiti za nadogradnju obiteljskog biznisa
- Najveći poslovni izazov bila joj je pandemija koja je nastupila 20 dana nakon što je krenula s novim modelom poslovanja
- Slastičarsko znanje brusila je u Italiji jer u Hrvatskoj ne postoji adekvatna edukacija za tehnologa u proizvodnji sladoleda
„Proizvodi proizvedeni na Pelješcu sa sobom nude osjećaj izvornosti, nostalgije, sjećanja na godišnji odmor – mjesto gdje ti je uvijek lijepo, sunčano, svježe. Pelješki proizvod nikad nije bezdušan, uz njega kupac ili gost kupuje i svu energiju, stil života i doživljaj koji stoji iza njega.“
Marija Antunović 33-godišnja je poduzetnica koja je svoju edukaciju – diplomu ekonomije i magisterij marketinga odlučila upregnuti u pokretanje artizanske proizvodnje gelata i slastičarnice-gelaterije na temeljima postojećeg obiteljskog slastičarskog obrta. Potpuno ga je nadogradila novim, svježim idejama i tako je sa suprugom i sestrom pokrenula jednu novu priču. Priču o Croccantinu. Priču o slasticama čiji se miris iz njezina rodnog Vignja osjeti sve do Zagreba u kojem provodi hladniju polovicu godine.
„U onom istom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uživanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo čime oko mene, ali mu nisam znao uzroka. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne.“
Intervju s Marijom počinjemo citatom iz lektire. Jer davno je kolač maddeleine inspirirao Prousta da napiše „U potrazi za izgubljenim vremenom“.
A koji je bio njezin maddeleine, kolač koji je vraća u rodni Viganj na Pelješcu odakle je krenula jedna slatka priča? Najbolje je da nam Marija kaže sama.
„Ahh, to je bilo dok sam još bila dijete. Zove se Noćna pita i dan danas mi je to najdraži domaći kolač. Radi se bez vage, na šalice. Noćna pita je sočni kolač s orasima i jabukama preliven čokoladom. Iznimno jednostavan za pripremu i baš mi je poseban, svaki griz me vodi u djetinjstvo.“
Pet kratkih pitanja za Mariju Antunović
Moj najveći poslovni izazov… bila je 2020. godina kada smo preselili proizvodni pogon, svjesno napustili 90% postojećeg veleprodajnog tržišta i okrenuli se isključivo artizanskoj proizvodnji, a 20 dana nakon otvaranja pogona, nastupio je nacionalni lockdown i luda godina.
Najveća moja pobjeda je… to što beskompromisno slijedimo svoju nit vodilju da je promjena jedina konstanta i da uvijek mijenjamo, inoviramo, ulažemo i tržište upoznajemo s novim konceptima i stvaramo potrebu umjesto da je samo slijedimo, bez obzira na sve prepreke koje se javljaju.
Za pet godina bit ću… u novom proizvodnom pogonu koji će biti napredni proizvodno-edukacijski centar za artizansku proizvodnju sladoleda, slastica i kruha.
Voljela bih da sam na početku znala… da će sve biti u redu, posebno u trenucima donošenja teških odluka.
Na Uplift akademiji želim… nadograditi svoje znanje, ovaj put fokusirana na svoj projekt kako bih napravila promjenu i pomak na bolje, izoštrila viziju, misiju i ciljeve.
Od Italije preko Zagreba do Pelješca
Marija se školovala u Italiji. Kako kaže, to je učinila zato što je Italija prijestolnica gelata, a ona se odlučila za proizvodnju pravog gelata, „bez fige u džepu“. I zato je po znanje otišla na izvor – u Italiju. “U Hrvatskoj, do danas, ne postoji edukacija za tehnologa u proizvodnji sladoleda, dakle osobe koja će usvojiti konkretna znanja i vještine kojima će moći samostalno stvoriti i izbalansirati vlastite recepture za svaki sladoled, bez polugotovih smjesa, praškova, od kvalitetnih svježih namirnica – što je postulat artizanske proizvodnje gelata“, pojašnjava ona.
No, za krajnjeg je korisnika najvažnije pitanje kako razlikovati zanatski sladoled od onog običnog. Zapravo je jednostavno, ako pitate Mariju.
„Zanatski sladoled je uvijek svjež, radi se od svježih i kvalitetnih sastojaka, bez polugotovih smjesa, umjetnih boja, konzervansa i aditiva. Gelato, za razliku od “ice-creama”, ima kremastiju, svilenkastiju testuru, intenzivniji okus, ima manje zraka, šećera i masnoće, poslužuje se na višoj temperaturi i ima izvrstan dugotrajni ‘aftertaste’“, kaže Marija.
Pitamo je za najprodavaniji proizvod. To je teško pitanje, odgovara, jer u svakoj kategoriji postoji jedan „bestseller“. Od sladoleda to je pistachio, od tradicionalnih slastica orasnice, od kremastih slastica domaća torta od oraha i naranče, a od kruha integralni baguette.
Kaže i kako je već tijekom studija znala da će jednog dana pokrenuti svoj posao. Mislim si: „Kao da je najnormalnije da svaka mlada osoba kod nas ima tako jasnu viziju“. Odlučna, s idejom i dugoročnim planom. Takav je dojam Marija na mene ostavila odgovarajući na pitanja. Uplift akademiju vidi kao mjesto na kojemu će uz pomoć mentora dodatno izbrusiti silne ideje koje već ima. Čini se kako kod nje ne postoje nepremostive prereke, samo…
Izazovi koje je potrebno preskočiti
„Kod nas ima puno kvalitetnih sirovina, no nedostaje nam inicijative za njihovu preradu kod malih proizvođača kod kojih najčešće nađemo najkvalitetnije sirovine. Ja uvijek kažem da ne mogu uzgojiti kravu da bih dobila mlijeko za napraviti sladoled. Primjerice, za sladoled sam pokušala nabaviti našu otkoštenu i smrznutu višnju Marašku ili čiste paste od orašastih plodova – nemoguća misija“, kaže Marija.
Ove je godine krenuo i rast cijena, a Croccantino ih zasad nije dizao.
„Ove godine smo, radi cijele situacije s Covidom, ostavili cijene kao i do sada, no s obzirom da su cijene svih sirovina i goriva iznimno porasle, iduće godine moramo dizati cijene“, pojašnjava Marija.
Ima li Marija najdraži proizvod? Ili su joj svi jednako dragi?
„Najdraži mi je panettone. Iznimno je zahjevan i zato je uvijek šetao na listi prioriteta. Ove godine sam odlučila izaći iz zone komfora i počela sam uzgajati svoj lievito madre, s tim da cijeli proces učenja dijelim autentično i iskreno s pratiteljima na Instagramu“, smije se Marija i dodaje da njene proizvode i proces stvaranja možete pratiti na stranici @croccantinocro.
Za kraj intervjua, slijedi kratki pojmovnik peljeških slastica. Možda vam posluži kao inspiracija. A ako za pećnicom baš i niste vješti, barem ćete znati što odabrati ako i vas privuče miris koji pristiže iz Vignja. Jer okusi specijaliteta iz poluotočke pećnice redovito stižu u trgovine domaćih proizvoda i kupce iz Zagreba, Dubrovnika, Splita i Rijeke odvode u neku njihovu priču. Noćnu pitu ipak ostavljamo Mariji da se između silnih poslovnih obveza, ideja i planova, tu i tamo vrati u djetinjstvo.
MALI RJEČNIK SLASTIČARSKIH POJMOVA BY MARIJA
Pelješke hrostule
Hrskavo, tanko, prženo, aromatizirano vučeno tijesto motano u ružice.
Pandoletti
Aromatični biscotti s cijelim bademima.
Broštulanski mindeli
Bademi koji su ušećereni tradicionalnom metodom broštulavanja.
Pelički klašuni
Hrskavi prženi jastučići od aromatiziranog vučenog tijesta punjenog kremom od badema.
Amarette
Amaretti – hrskavi bezglutenski keksići od badema i bjelanjaka.
