Priče stipendista: Dragana je nakon 25 godina u kozmetičkoj industriji dala otkaz, strast pretvorila u posao i otvorila kavanu u koju ćete se zaljubiti na prvi pogled

naslovna-aspect-ratio-1400-800
  • Dragana Dilparić napustila je siguran i dobro plaćen posao u međunarodnoj korporaciji i otvorila Darling & Shegrts
  • Najteži dio posla bio je uvjeriti sina da mama zna što radi – čak je i podizanje zajma u banci išlo lakše
  • Sigurna je da će uspjeti – strašću, motivacijom i podržavanjem drugih malih poduzetnika

U poduzetničkom životu nema slobodnih dana, a upravo tako, u cjelodnevnoj akciji, izgledaju i dani Dragane Dilparić. „Moj Darling & Shegrts je moja beba, a ja sam jako angažiran i privržen roditelj.“

Dragana Dilparić je tipična balkanska mama s memeova na Facebooku. Najbitnije joj je da su svi oko nje siti, da nose potkošulje i da nigdje ne puše propuh. Posao ju je prvo odveo u kozmetičku industriju: naime, 25 godina radila je kao brand manager za francuski brand Clarins, a danas, s 50 godina, stoji iza brenda Darling & Shegrts i, kako kaže, i dalje očekuje “neki ludi rock’n’ roll”. Njezina ljubav prema hrani krenula je još u mladim danima.

„U našoj kući uvijek je bilo veselo i živo i uvijek se fino jelo i fino kuhalo. I kad nije bilo benzina i kada se vozilo par-nepar, bilo je bifteka. Ili fonduea. Kako? Nemam pojma! Nisam imala pojma tko sam, ali sam hrskala nešto što bi se danas zvalo brusketima… Sam Bog zna kojim kanalima smo dobavljali, na primjer sve one najfinije sireve za te iste bruskete“, prisjeća se.

Budući da ju je karijera dugo vremena povezivala s Francuskom, zaljubila se u njihovu kuhinju pa je francuska kuhinja ostala jednim od njenih velikih interesa – iako danas sve više istražuje što su kuhale i jele njene bake. „Za dobar Croque Madame sendvič dajem jedan bubreg, a za Crepes Bretonne drugi“, kaže.

Pet kratkih pitanja za Draganu Dilparić

Moj najveći poslovni izazov je… ovaj trenutak u kojem se trenutno nalazimo.

Moja najveća pobjeda… vidjet će se ovo proljeće, kada ću znati jesam li uspjela preživjeti zimu ili ne.

Za pet godina vidim se… na čelu tima od najmanje 20, 30 ljudi i sve nam ide ‘po loju’.

Voljela bih da sam na početku znala… koji je taj šišmiš u Wuhanu da mu osobno zavrnem šiju… Zezam se, a možda i ne.

Na Uplift akademiju sam se prijavila… jer mislim da samo neprestanim učenjem čovjek može ići dalje.

Posao nastao iz ljubavi prema hrani

Darling & Shegrts je, kaže, brend nastao iz čiste ljubavi prema hrani. „Naši kolači ili finger food catering, a i naši doručci koji su nam postali zaštitnim znakom fuzija su onoga što su kuhale naše bake, samo s modernim principima ili sastojcima“, kaže.

Sve što dođe pred goste prošlo je svu silu testiranja kod Draganinih šegrta pa zato, pojašnjava Dragana, svaki konačni proizvod nosi certifikat “Darling osmislila, a odobrili šegrti”. A gosti i klijenti to prepoznaju i obožavaju.

Spoj zdravog i dobrog koji istovremeno krijepi dušu… I ne deblja, naravno, jer čim ti liječi dušu – ne lijepi se za guzu. To je Darling & Shegrts.

Kada su tek počinjali s poslom, najbolji PR osiguravali su im prijatelji: naručivali su jela čak i onda kad im se nije jelo pa su preporučivali i “tjerali” svoje prijatelje da naručuju i jedu. „I tako je krenulo… Svi su uvijek raspoloženi za dobru klopu. I rado o njoj pričaju, pogotovo ako su zaista bili oduševljeni. Taj PR ne možeš platiti“, kaže.

Beskrajno je, kaže, zahvalna na svim prijateljima koje je nakupila u ovih 50 godina. „Ta količina “držača leđa”,  taj krug sestara koje ti jednostavno ne daju da padneš, a ako slučajno i padneš, eno ih, brišu od pada zmazana koljena, “ljube” ogrebotine da brže prođe i još danima poslije paze jesi dobro… to je za snimanje filma. To mi je uz klince najveće životno postignuće“, iskreno će Dragana.

Dobra energija privlači ljude

U promociji su im uvelike pomogle i društvene mreže; kad su otvorili svoju kavanu, svi su htjeli pisati o njima jer ih je naprosto privukla lijepa priča i energija. „Ljudi se zakače za dobru stvar“, kaže Dragana.

A u kavani Darling&Shegrts osjećat će se kao u dnevnoj sobi. Na zidovima vise slike svih šegrta, a središnji komad je bakin kredenac s kojeg se prvobitno posluživao doručak po principu „all you can eat“, ili pojedi koliko god možeš. „Ljudi su imali osjećaj da su kao kod kuće, a opet im je svu tu hranu pripremio netko drugi. Trebali ste vidjeti ushit kad vide da taj dan ima pohanog kruha… I nervozu ako ga sutradan nema. Onda trebaš objasniti da stvarno kuhamo po principima kuhinja naših baka – ako je ostalo kruha od jučer, onda on ide za pohanje. Van pameti bi bilo kupovati friški kruh za pohanje…“, kaže Dragana. U ovoj kavanici većini gostiju znaju ime, obožavaju pse pa su i oni dobrodošli, a paze i da su im cijene razumne. Upravo to ih, kaže Dragana, razlikuje od drugih.

Iako je poduzetnicom postala prije samo 2 i pol godine, napuštanje sigurne plaće sa svim genijalnim beneficijama i prekrasnim radnim okruženjem, smatra jednom od svojih životnih pobjeda. „Odluku sam donijela, a da nisam imala muža ili bogate roditelje. Ali kad dođe do zasićenja onime što radiš već četvrt stoljeća, normalno je da kreneš preispitivati što dalje i možeš li ovo raditi do penzije. Odgovor je bio ne, ali osim kuhanja, nisam imala nikakvih drugih znanja i vještina“, kaže.

Kako djecu uvjeriti da mama zna što radi

Sve je dobro izanalizirala, otišla na prekvalifikaciju i odlučila se baciti u poduzetništvo. Najgore je, kaže, bilo reći djeci koja su bila sumnjičava. „Doći do investicije (jer nisam imala ništa ušteđevine) bio je čas posla u usporedbi s mukom uvjeravanja sina Viktora da mama zna što radi. Natjerati sve oko sebe da povjeruju da tvoja priča ima smisla bilo je jednako teško kao i nositi se s onima koji nisu vjerovali. Ali baš to sve je bio dovoljan pokretač da krenem“, prisjeća se Dragana.

Sam početak bio je, kaže, “izi pizi” u usporedbi s onim što je donijela korona. „Taman sam sve uložila i pokrenula, a nakon tri mjeseca nastupio je prvi lockdown. Ostala sam bez prebijene kune. Manjak ušteđevine koja služi za crne dane, odnosno održavanje hladnog pogona ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Onda ne spavaš, nego cijelu noć hodaš… Ali tu smo. Još smo tu…“, kaže.

U poduzetničkom životu nema slobodnih dana, a upravo tako, u cjelodnevnoj akciji, izgledaju i Draganini dani.

Moj Darling & Shegrts je moja beba, a ja sam jako angažiran i privržen roditelj. Iako imam i mjesečne i tjedne planove, samo poduzetnici koji nemaju puno zaposlenih, a i posluju u ovo ludo vrijeme, znaju da planovi jako lako padnu u vodu, pa su ovi dnevni najtočniji.

Svaka tri mjeseca promjena smjera

A Darling & Shegrts trenutno posluje u zbilja ludim vremenima. „Mislim da se trenutno nalazimo u najizazovnijem trenutku; poslovne su aktivnosti zbog izuzetno visokog broja zaraženih svedene na minimum, a istovremeno sve poskupljuje. Režije idu… Troškove smo smanjili na najmanju moguću mjeru i sad nam je trenutak kad trebamo izgurati. ‘Štomijeovotrebalo’ je nešto na što nastojim ni ne pomišljati jer realno, nemam kuda nego samo naprijed… Sad, baš sad, smo pred zidom i javit ću vam kako se stvari razvijaju“, kaže.

Posao su pokrenuli taman prije pandemije, sve se zarolalo, i onda je nastupio kaos. Bili su u najvećem uzletu, radili tri mjeseca i u kavani posluživali i do 95 doručaka dnevno kad je odjednom netko ugasio svjetlo, prisjeća se Dragana. „Zbog pandemije, otprilike svaka tri mjeseca mijenjamo poslovanje… Ili samo dostave, ili samo na terasi na kojoj bude najvjetrovitije proljeće koje se pamti… Pa onda radi cijeli lokal, ali sa stolovima na parove… I tako stalno, ludo, ali tjera te na konstantnu borbu. Izvlači ono najborbenije i najkreativnije…“, kaže Dragana i dodaje kako će se njena najveća pobjeda vidjeti na ovo proljeće, odnosno, kad vidi je li uspjela preživjeti zimu.

Zajedništvo kao moto

Za pet godina vidi se na čelu tima od najmanje 20 – 30 ljudi s poslovanjem razvijenim u nekoliko segmenata koji ne ovise jedan o drugom.

Sve nam ide kao po loju i nezaustavljivo grabimo prema naprijed… Ja još nabrijanija, ali zadovoljna jer napokon sve sjeda na svoje… Zvuči dobro, kaj ne?

U tome će joj, nada se, pomoći i Uplift Akademija na koju se prijavila jer, kako kaže, njena dosad nakupljena znanja nemaju veze s vremenom u kojem se trenutno nalazimo. „Pogotovo danas, kada su izmjene brže od centrifuge na mojoj svega par godina staroj veš mašini, mislim da samo neprestanim učenjem čovjek može ići dalje. A program koji nudi Uplift akademija je nešto što je kao stvoreno za mene kao mikropoduzetnicu“, iskreno će ona.

Dragana se na Uplift Akademiji već povezala s drugim kolegama, a s kolegicama iz Vinarije Kaptol organizirala je i prvi event. „Mislim da je networking užasno važan i sigurno je i to smisao Akademije. Da pomognemo jedni drugima, da se umrežimo; da možeš plakati na ramenu sestre ili brata poduzetnika koji te razumije… Da te gurne ili da jednostavno svojim proizvodima obogati tvoje poslovanje. Zajednički možemo puno dalje stići“, kaže Dragana.