- Emerik Pišl vlasnik je OPG-a i destilerije Bijeli Gusak u Đakovu
- U 2022. godini planira ulaganje u smještajne objekte i kušaonicu
- Smatra da Slavonija može postati hit turistička destinacija ako se na vrijeme osvijesti da ne moraju svi biti isti i da se napravi odmak od tradicije
Kad su kao obiteljsko nasljeđe supružnici Emerik i Ivana Pišl dobili nešto više od 6 hektara poljoprivrednog zemljišta, odlučili su uz svoje standardne poslove osnovati OPG.
„Te smo godine podigli i prvi nasad šljive koji smo upotpunili s nekoliko hektara oraha, ali taj ćemo nasad oraha iduće jeseni iskrčiti i krenuti sa sadnjom kultura koje ćemo moći iskoristiti za proizvodnju voćnih rakija i gina. Ono na što smo ponosni jest činjenica da za svih 6,4 hektara površina pod nasadom imamo ekološki certifikat i u tom smjeru gradimo i daljnju priču“, prepričava početke svog rada 49 godišnji Emerik, rođeni Đakovčanin, bivši dugogodišnji novinar, a sada vlasnik destilerije Bijeli gusak. Unazad nekoliko mjeseci može si dodati i titulu Upliftera, jer Emerik je jedan od polaznika prve generacije Uplift akademije.
Pet kratkih pitanja za Emerika Pišla:
Moj najveći poslovni izazov je… kako dati otkaz i posvetiti se samo destileriji i voćarstvu.
Najveća moja pobjeda je… bit će kad napravim ovo što sam gore naveo.
Za pet godina bit ću… nešto stariji.
Volio bih da sam znao na početku svog poduzetničkog puta… ne žalim ni za čim.
Na Uplift akademiji želim naučiti… dovoljno je i ovo što nam je već sada dano.
„Diplomirani sam novinar po struci, ali ta diploma stigla je puno kasnije, odnosno nekoliko godina nakon što sam iza sebe ostavio nekoliko redakcija i tada se skrasio u Jutarnjem listu. Dakle, bivši sam novinar Jutarnjeg lista, bivši radijski novinar, bivši glavni urednik jednog specijaliziranog mjesečnika, a potom i lokalnog tjednika, i još puno toga bivši. Trenutno sam posvećen OPG-u, voćarstvu i naravno craft destileriji Bijeli gusak. No, da ne mislite da sam nekakav ekspert za poljoprivredu moram reći da sam ja nositelj OPG-a, ali supruga Ivana kao inženjerka agronomije je ta koja brine o svemu vezanom za agrotehniku na gospodarstvu. Meni je prepustila craftiranje i igranje s ginom i rakijama. Ona brine o uzorkovanju tla, zaštiti nasada, gnojidbi i svemu onome što je potrebno jednom voćnjaku, a uz to je i strašno kreativna i trenutno projektira idejni koncept kušaonice, hortikulturnog uređenja, smještajnih objekata i još mnogo toga što planiramo uvesti u ponudu našeg OPG-a“, priča Emerik.
Bijeli gusak kao stvaran lik
U ovoj godini planiraju investirati u smještajne objekte i kušaonicu pa je pred njima itekako uzbudljivo razdoblje.
Ime destilerije – Bijeli gusak – zvuči u najmanju ruku neobično, iako, složit ćete se, upečatljivo je i teško ćete ga zaboraviti. Pitamo Emerika da nam objasni kako su se odlučili baš za to ime.
„Mi uistinu imamo bijelog gusaka čije jato od nekadašnjih 15-ak gusaka danas čine njih četiri. Tako da je naš gusak stvarni lik, a vjerujem da je i on ponosan na sebe. Naime, nije mala stvar biti brendiran lik“, poručuje uz smijeh. Kako guska ne možemo pitati je li ponosan na sebe, ostaje nam samo vjerovati njegovom gazdi na riječ.
A kad smo kod pojma gazde, pitamo Emerika što su prednosti posla kad si sam sebi šef, a što su nedostatci?
„Odgovor na ovo pitanje je dvostruko teži jer OPG, odnosno voćarstvo i destilerija nisu naš core bussines. I supruga i ja imamo svoje poslove, tako da prvih 8 sati provodimo na primarnom poslu, a potom se bacamo na sve vezano uz ovaj naš drugi posao. Tako da se sve oko nas isprepliće, razvija i odvija onoliko i onako koliko to možemo izdržati, a da ne puknemo. Za sada još nekako uspijevamo pomiriti obje strane, ali vrlo brzo nakon što završimo investicijski ciklus morat ću napustiti sadašnji posao i posvetiti se samo destileriji i turizmu“, kaže Emerik i dodaje da je upravo sezonalnost prednost voćarstva pa ipak imaju nekoliko mjeseci mira tijekom jeseni i zime. U tom su razdoblju posvećeni poslu u skladištu destilerije i poslu vezanom uz pripremu destilata za plasman na tržište.
Emerik kaže kako je njihov gin najtraženiji proizvod, ali da im ipak osnovu čine višestruko nagrađivane voćne rakije od šljive i kruške viljamovke. Ove godine paleti proizvoda dodat će i rakiju od grožđa, vinjak, nešto likera, a posebno se raduju izazovu proizvodnje votke koja će na tržište izaći na proljeće. Što se pak kupaca tiče, krug je širok.
Širok krug kupaca
„Kupci su nam sa svih strana, od cafe barova, restorana, butik trgovina, privatne osobe preko web shopa, specijaliziranih portala i sl. Jedna od zanimljivijih prodaja je bila ovog ljeta kada nam se javila jedna djevojka iz Njemačke zamolivši da joj dostavimo 10-ak boca rakije i gina na Hvar. Ali dostava je morala biti u točno određeno vrijeme. Mislim da je bila riječ o srijedi iza 14 sati jer je ona samo tog dana bila na Hvaru i već je u četvrtak putovala na neku drugu destinaciju. Uglavnom, boce su stigle u naznačeno vrijeme, a ona nam je poslala poruku zahvale“, prisjeća se Emerik koji kao najveći izazov u poduzetništvu vidi pravnu nesigurnost.
Sve što je danas na snazi već sutra možda neće biti i taj sustav iscrpljuje svakog od nas.
Svoj posao temelje na ekološkoj proizvodnji, ali kaže – s tim se nisu usrećili.
„Činjenica da naše voće s ekološkim certifikatom nikome nije bilo važno odvela nas je prema preradi, odnosno, destileriji. Toliko o tome. Kada smo razmišljali u kojem smjeru krenuti, naš je odabir uvijek bio održiva poljoprivreda, odnosno ekološka proizvodnja, a tu htio-ne htio moraš biti i više nego inovativan u iznalaženju najboljih rješenja. Ali ta održiva poljoprivreda nosi ogroman rizik nestalnosti prinosa, posebice u voćarstvu i zato smo se okrenuli destileriji. Najveća je zapravo inovativnost u tome što danas na tržištu postoje sofisticirani destilatori koji nam omogućuju brži rad, a time i efikasnost, a o digitalnoj transformaciji u poljoprivredi mogli bismo govoriti i puno više.
Pandemija je otvorila potrebno vrijeme za razvoj
Tema o kojoj više nitko ne želi govoriti zasigurno je pandemija, ali moramo pitati Emerika kako se ta cijela situacija odrazila na njihovo poslovanje.
„Bit ću pozitivan pa reći kako nam je pandemija omogućila da se stvari ne dogode stihijski i strelovito kako je krenulo na samom početku. Dobili smo vrijeme u kojem posao gradimo postupno i bez previše stresa. A s druge strane, pandemija nam je uništila dva ekskluzivna ugovora s jednom ogromnom međunarodnom tvrtkom koja je trebala distribuirati naše rakije prvenstveno u Njemačkoj, a potom i na tržištu EU-a. No, mi smo mala destilerija pa količine koje imamo načelno bez problema i prodamo. Strpljivi smo i očekujemo oporavak tržišta već ove godine, a time i nove ugovore o distribuciji“, kaže Emerik.
Planova za budućnost itekako ima, a kaže kako ih realiziraju u skladu s mogućnostima. Završili su pripremne i grube građevinske radove koji prethode pretvaranju cjelokupnog gospodarstva u konkretan iskustveni doživljaj.
„Naime, pristup tržištu alkoholnih pića ne može se odvijati izravno bez posrednika kao u drugim branšama, zabranjeno nam je reklamiranje i – što nam ostaje? Prvi cilj nam je održavajuća profitabilnost, koju namjeravamo riješiti izgradnjom kušaonice i smještajnih objekta što bi nam trebalo prema nekim pokazateljima donijeti samoodrživost nakon pet do sedam godina. Jer kušaonica kakvu zamišljamo bi trebala biti spoj iskustvenog turizma sa svim sadržajima koje može ponuditi craft destilerija koja je naslonjena na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Uz kušaonicu i smještajne kapacitete tu je i doživljaj voćnjaka, vrta užitaka, wellness sadržaji, radionice izrade destilata (stvorite sami svoju rakiju i personalizirani gin), možda i mali robinzonski kamp… Kad bismo uspjeli realizirati samo dio ovih stvari, vjerujemo da bismo mogli preživjeti distribucijske izazove masovne dostave restoranima, ugostiteljima na obali i sl. Iskustveni doživljaj naše destinacije omogućio bi nam uspostavljanje izravnih odnosa s klijentima što je najbolji način pronalaska novih kupaca“, smatra Emerik.
Slavonija kao turistička destinacija
A kad je turizam u pitanju, svi ga neminovno vežemo za obalu. Pa ipak, turistička ponuda u Slavoniji postaje sve bogatija, a na pitanje gdje vidi prostor za napredak, Emerik rezolutno kaže:
„Gledajte, ja vam nisam klasični poljoprivrednik, a ni turistički djelatnik. Zapravo, uopće nisam poljoprivrednik. To što radim nešto što volim ne znači da me se može kategorizirati onako kako se kategorizira sve u Hrvatskoj. Kako sam već i rekao, supruga je ta koja brine o stručnom dijelu i tako bi trebalo biti kod svih OPG-ova. Dajte ljudi, ako niste agronomi, ili niste završili strukovnu školu nekog poljoprivrednog smjera, angažirajte struku, platite agronome, poslušajte savjete, otvorite se digitalnom dobu i suvremenosti i napredujte. Budemo li neprestano trubili o tradiciji, nećemo daleko dogurati. Tradicija je OK, ali to je samo svojevrsni folklor za internu upotrebu i marketinški izričaj koji je na izdisaju. Oprostite, ali na uši mi izlazi ruralni izričaj. Doslovno, ponekad imam osjećaj da mnogi u Hrvatskoj misle da mi u Slavoniji još spavamo na sijenu, pijemo po litru rakije dnevno, svi jašemo vrance i zamišljeno gledamo u nepregledna polja dok žvačemo kruh namazan svinjskom mašću. To vam je kliše i predrasuda. Da, sve se to radi u Slavoniji, ali na isti način na koji vam ljudi s mora nose mornarske majice i skupo prodaju najjeftiniju srdelu i najbezveznije vino na ribarskoj noći u srpnju u špici turističke sezone“, kaže Emerik pa nastavlja:
„E sad, utječe li moj stav na ikoga ili moj rad netko vidi kao nešto novo ja ne znam. Ali, ono što znam je da nemam namjeru ni svoj OPG ni destileriju pretvoriti u putujući ruralni cirkus koji će podilaziti svima i na sve načine. Upravo suprotno, jer u svakom našem medijskom istupu mi se trudimo pokazati da ono što radimo ne mora nužno značiti da smo svi isti i da svi moramo biti isti. Ne, ja ne želim biti isti kao drugi. Osvijestimo li se na vrijeme, vjerujem da će idućih nekoliko godina kontinent postati ono što i mora biti – hit turistička destinacija. U tom smislu očekujem da će Slavonija i Baranja dodatno ojačati svoj turistički potencijal te da će uz tradicionalno isticanu ponudu doći i do diverzifikacije poslovanja, a time i do novih sadržaja. Očekujem da će i OPG Bijeli Gusak biti jedan od kotačića u tom mehanizmu i da će godine koje su pred nama biti jako uzbudljive i dobre.“
Dobrobiti Uplift edukacije
S ciljem učenja i stjecanja novih znanja koje će mu pomoći unaprijediti posao, Emerik je upisao Uplift akademiju.
„Svaka edukacija donosi nešto dobro. Sada, nakon nekoliko mjeseci koliko sudjelujem u Upliftu mogu reći da je iskustvo odlično, predavači su neposredni i vrhunski odrađuju posao, kolege isto tako. Sve u svemu ozračje na predavanjima je poticajno i upravo onakvo kakvo i treba biti“, kaže Emerik.
„Svi pokazatelji govore da je za ‘uspjeh preko noći’ u industriji jakih alkoholnih pića potrebno 10 godina, a vjerojatno i nešto više, pa se tješimo da imamo vremena ispraviti sve greške koje ćemo napraviti i nekako sve dovesti ka krajnjem cilju, a on je naše i zadovoljstvo svih onih koji će uživati u našim proizvodima i ponudi. Ali nikada ne smijemo zaboraviti da je potreba potrošača gotovo važnija od marketinga i odličnog proizvoda. Jer bez obzira što mi pravimo možda najbolju rakiju ili gin na svijetu i bez obzira što ćemo potrošiti ogroman novac na marketing i to prikriveni, na kraju bismo mogli shvatiti da naš proizvod ima jako mali udjel na tržištu. Ali najbolje rakije i ginovi na svijetu ne prodaju sami sebe već to činimo mi, njihovi tvorci i kupci i to je misao koja nas veseli. Mi znamo da možemo sve ovo izvesti, ali još uvijek nam nedostaju djelići u tom mozaiku, ali i njih ćemo nadam se vrlo brzo uočiti i krenuti u pravu avanturu“, zaključuje.
