Iva Erić svoj je prvi korak u poduzetništvo napravila prije tri godine. Taj joj je dan, kaže iskreno, bio je iznimno stresan. „Odluka mi je bila teška, dugo sam se borila sama sa sobom jer sam znala da sam takva – ako u nešto krenem, onda nema stajanja i predaje“, kaže nam. Ova 27-godišnjakinja iz Zagreba završila je Arhitektonski fakultet u Zagrebu, no njezin život sada malo više zaokuplja nešto posve drugo. Iako kaže da obožava arhitekturu i da će se zauvijek njome baviti, njezina preokupacija trenutno su torte i slastice.
„Trenutno pokušavam balansirati te dvije struke, a općenito sam po prirodi svestrana i zanima me niz područja: od dizajna, umjetnosti, gastronomije, tehničkih znanosti, organizacije, poduzetništva…“, kaže Iva.
Od arhitekture do slastica
Iva, naime, stoji iza brenda Šlag na kraju koji je u kratkom vremenu osvojio simpatije klijenata, ali i ljudi na društvenim mrežama. A kako se uopće našla u slasticama? Veliki broj ljudi, kaže, prepoznao je njezin rad i zapravo ju je taj interes klijenata natjerao da se ozbiljnije bavi slasticama i u ovom razdoblju života pretvori ih u primani posao.
„Pomislila sam da bi bila šteta ne iskoristiti ovu priliku, ovaj ‘val’ popularnosti i volju koju imam za razvijanjem vlastitog posla. Arhitektura i dizajn u bilo kojem smislu idu ruku pod ruku pa tako i dizajn slastica. Puno stvari crpim iz arhitekture – od inspiracije za vizualni dio, organizacije rokova, pa i same statike torti“, kaže Iva uz smiješak.
Šlag na kraju je tvrtka koja se bavi visokopersonaliziranim slasticama. „To zapravo znači da stvaramo torte i slastice koje nisu ‘naštancane’, nijedna torta nije ista, i svaka je kreirana posebno za klijenta. Često za naše torte kažu da su jestiva umjetnička djela i apsolutno prihvaćamo taj opis. Spajamo umjetnost, dizajn i gastronomiju u jedno. Pomičemo granice u slastičarstvu“, objašnjava Iva.
U slučaju da vrijeme volite provoditi na Instagramu, gotovo je nemoguće da, dok ste gledali fotografije s nekakvog fora rođendana, svadbe, krštenja, na stolu niste ugledali Ivinu tortu. Na samom startu, kaže nam, glas o njezinim tortama i slasticama širili su prijatelji i obitelj. „Svatko meni blizak je barem jednom u životu na poklon dobio moju tortu, pa je tako sve počelo“, prisjeća se.
Dobar glas s društvenih mreža
No, u kasnijoj fazi taj ‘dobar glas’ počele su širiti društvene mreže. „S obzirom na to da nemam fizičku slastičarnicu, to mi je bio glavni alat promocije“, kaže Iva i dodaje kako im u prilog ide i to što je proizvod takav da ga konzumira velik broj ljudi. „Netko naruči tortu za rođendan, 30 ljudi na tom rođendanu je proba, neki od njih nas nađu na društvenim mrežama i naruče za iduću prigodu, i tako se prirodno širi krug klijenata.“
Torte i slastice koje nastaju iz ‘pera’ Šlaga na kraju prilično se razlikuju od onih koje ste navikli vidjeti po slastičarnicama, jednostavno su posebnije. „Mislim da je naš proizvod nešto sasvim novo i osvježavajuće na domaćem tržištu, jer su ljudi do sad naviknuli na torte obložene ‘jestivim glinamolom’, kako ga ja zovem. Pomalo umjetne, prerealistične i ‘doslovne’ torte za proslave. Ili pak potpuno jednostavne bijele šlag torte s cirkonima“, kaže Iva i dodaje kako oni na slastice gledaju kroz sferu dizajna pa su zato više apstraktne i umjetničke.
„Inspiracija za njih potječe iz slikarstva, arhitekture, prirode, mode, cvjećarstva, osobnosti osobe, stripova, bilo koje sfere… Apsolutno sve može biti inspiracija! Također, kod nas nema kopiranja ‘torti s pinteresta’ ili nekih drugih slastičara, što kod naših klijenata stvara povjerenje garantirajući im da nitko neće imati istu tortu kao oni“, objašnjava Iva kojoj klijenti najčešće kažu da im je žao razrezati tortu jer je prelijepa.
Nedostatak informacija kao najveći izazov
Kad je kretala na svoj poduzetnički put, kaže, bilo joj je teško ‘prelomiti’ i odlučiti da je upravo ovo ono čime se želi baviti. To razdoblje ne bi ponovila, ali sad, s odmakom i malo iskustva, kaže, zna da je sve to život i da se stigne baviti čime god poželi. No, na samom početku najizazovniji dio bio joj je nedostatak informacija.
„Mi volimo misliti kako živimo u digitalnom dobu, ali kod nas to najčešće baš i nije tako. Bilo je vrlo mukotrpno uopće saznati što mi sve treba za pokretanje firme, kako mora izgledati prostor u kojem ću raditi, koje sve dozvole mi trebaju…“, kaže Iva i dodaje kako vjeruje da bi to obeshrabrilo neke ljude koji nisu naročito uporni. „Na kraju se sve svodi na hodanje od šaltera do šaltera i dosađivanje ljudima s milijun poziva. Da su informacije dostupnije, sve bi bilo lakše.“
Najveći izazov je, kaže, uvijek isti – nedostatak slobodnog vremena i granica između posla i privatnog života. „Kad si poduzetnik i imaš nešto svoje, u principu nemaš radno vrijeme. Svaki put kad vidim nekoga kako bezbrižno u 17 h odlazi sa svog posla zaboravljajući sve brige, pomislim – što mi je ovo trebalo! Većina ljudi misli da je lijepo biti sam sebi šef, ali sve ima svoju cijenu. Sloboda koju ljudi zamišljaju je samo prividna, ona ima cijenu enormne odgovornosti, većih radnih sati, i puno puno stresa“, tvrdi Iva.
Kad je počela pandemija Ivi se činilo da je njezin posao gotov. „Unutar nekoliko dana bile su nam otkazane sve narudžbe za naredne mjesece. Tad sam se našla pred zidom i mislila sam da je gotovo i da moram prihvatiti da nećemo raditi jer događanja i okupljanja nema pa samim time ni velikih torti“, prisjeća se Iva. No, sinuo joj je novi proizvod i jednostavno su se odlučili prilagoditi ovom novom načinu života. „Dostavljali smo ljudima i njihovim bližnjima mini tortice/cupcakese na vrata. Toliko je narudžbi bilo da ih nismo stigli sve isporučiti, a naposljetku je prvi lockdown bio jedno od naših najuspješnijih razdoblja.“
Nove ideje za razvoj poslovanja
Iduća želja joj je proširiti poslovanje na malo drugačiji način. „Dosegli smo ‘plafon’ što se tiče broja narudžbi koje isporučujemo i u količinskom smislu sam zadovoljna. Ali bih voljela zahvatiti neke druge sfere – ponuditi neke nove proizvode, web shop, fizički shop, radionice, snimanje videa… Puno je tu opcija i nadam se da će mi Uplift akademija malo razjasniti u kojem smjeru bi mogli krenuti“, pojašnjava Iva.
Za pet godina, kaže, želi da njena firma ima više zaposlenika te da to bude jedan uhodani sistem s nizom zanimljivih proizvoda. Također želi učvrstiti poziciju branda na tržištu, ali i proširiti ga na neke druge sfere koje nisu nužno slastičarstvo. „A moje osobne želje su više se baviti poslovanjem, a manje fizičkom stranom posla“, kaže.
Nada se da joj u tim planovima može pomoći i Uplift akademija te se upravo zato na nju prijavila. „Mislim da se nalazim na prekretnici u svom poslovanju i da je nužno da proširim tvrtku. Svjesna sam svojih godina i manjka iskustva i želim učiti od što više stručnjaka kako bih mogla upiti što više znanja, informacija i pametnije napraviti iduće korake. Želim ovo napraviti za sebe jer znanje koje ću steći će mi uvijek koristiti u životu. A ako mi direktno pomogne u planiranju idućeg razdoblja u poslovanju, nitko sretniji od mene“, govori ona.
I za kraj, pitali smo Ivu da nam kaže jednu stvar za koju bi voljela da je znala na početku svog poduzetničkog puta.
„Voljela bih si reći: Ne možeš sve sama, a niti bi trebala. Odmah zaposli nekoga da se bavi poslom za koji ti nemaš volje ili u kojem nisi dobra“, kaže ova mlada poduzetnica.
