- Mirta Atlija je vlasnica Miscottija, obrta za izradu slastica
- Ljubav prema pečenju keksića bila je dovoljna da se odvaži na poduzetništvo, što ne bi nikad napravila u arhitekturi
- Nada se da će se posao razvijati i dalje i da neće sve segmente obavljati sama
Arhitektura i izrada keksića na prvu nemaju puno toga zajedničkog. To nije spriječilo Mirtu Atliju da slijedi svoju strast i pokrene svoj brend keksića Miscotti, inspiriranih talijanskim biscottima. A sve je počelo s izradom torti. Tada je tome pristupala zapravo tipično arhitektonski – crtala je presijeke, opisivala slojeve i davala epitete željenih tekstura i okusa.
Pet kratkih pitanja za Mirtu Atliju:
Moja najveća pobjeda je… U kontekstu posla rekla bih da imam osjećaj velike pobjede nakon svake velike isporuke, ono kad sam nekoliko dana zatrpana keksima i onda je odjednom sve uspješno isporučeno, a klijent zadovoljan. Takvih pobjeda srećom ima puno i osjećaj je svaki put odličan. Dosta je velika pobjeda, da ne kažem i prekretnica, bio moj prvi pitch ideje za kekse klijentu s kojim sam jako htjela raditi, prije nego sam uopće i otvorila obrt. Tada sam imala samo ideju i uzorak i odlučila im se javiti. Na moje ogromno iznenađenje, dobila sam pozitivan odgovor i poziv na sastanak i rekla bih da je to, taj mail s vedrim i zainteresiranim odgovorom, bila mala, ali velika pobjeda kojom je zapravo počeo moj poslovni put. O životnim pobjedama mogla bih napisati ništa ili sve, pa o tome nekom drugom prilikom.
Za pet godina bit ću… slastičarka, to ću uvijek biti. Ali nadam se i da ću si moći dati titule poput direktorice i poduzetnice jer će to značiti da je moj posao narastao dovoljno da se mogu djelomično odvojiti od proizvodnje i više posvetiti klijentima, stvaranju novih suradnji i razvoju novih proizvoda. Svakako se želim zadržati u stvaralačkom procesu jer to je ono kako sam započela i što sam doista htjela. Nisam pokrenula Miscotte kako bih bila “šefica” nego kako bih pekla kekse i ponudila ih drugima, kako bih stvarala iskustva kušanja novih okusa, poklanjanja domaćih proizvoda s toplom porukom za blagdane ili rođendane. To je ono što me veseli i motivira i to bih voljela zadržati.
Voljela bih da sam na početku svog poduzetničkog puta znala… da ću putem upoznati nevjerojatne ljude, zbog čega ovo sve već sad vrijedi.
Na Uplift akademiji želim naučiti… Uplift akademija već je kroz prvih nekoliko predavanja u meni otvorila pitanja o kojima nisam niti razmišljala. Digitalizacija poslovanja zvučala mi je kao nešto što je rezervirano za druge industrije, ne nužno za male proizvodne biznise, ali me potaknula da istražujem uspješne primjere i doista mi je proširila percepciju. Oduševljena sam pričama i idejama kolega polaznika i stvarno je prekrasno čuti njihov poduzetnički put. Bila bih sretna da mogu surađivati s bilo kim od njih i, kao što sam i ranije spomenula, ljudi su ogromna vrijednost tako da jedva čekam vidjeti što nam donose naredni mjeseci. Naravno, tu je i teorijsko i praktično znanje gdje mislim da smo tek zagrebli površinu i gdje očekujem da ćemo biti izazvani progresivno promišljati kako konstantno stvarati dodatnu vrijednost, digitalizirati i automatizirati procese, a istovremeno u tome biti odgovorni. Obrtništvo i craft proizvodnja vrlo lako mogu biti potisnuti velikim industrijama i zato mi je važno razmišljati kako, kojim promjenama i prilagodbama to mogu spremno dočekati i koji će biti moj odgovor na izazove budućnosti.
Sve je krenulo kao božićni poklon…
„Prve Miscotte sam napravila kao poklon za Božić osobi koja jako voli i poznaje talijansku kulturu i gastronomiju. Upravo sam u tom razdoblju prilično strastveno pekla torte i kolače za prijatelje i tražila sam svaku priliku da smislim neku novu kombinaciju. Istraživala sam recepte za talijanske biscotte ili cantuccine i od mnoštva recepata stvorila neku svoju kombinaciju. Razmišljala sam što ta osoba voli, a da bih mogla ubaciti u osnovnu smjesu i tako keksiće učiniti posebnima. Ti su prvi bili s čokoladom i marcipanom. Keksići su mi se svidjeli i ubrzo sam ih počela raditi i u drugim kombinacijama, uvijek dodajući omiljene sastojke osobe kojoj sam ih poklanjala. S vremenom sam došla i do idealnog omjera sastojaka, te temperature i vremena pečenja kako bih postigla željenu teksturu – da su keksići hrskavi i suhi, poput originala koji ih je inspirirao, ali ne i pretvrdi. Zato su Miscotti – moji biscotti – manji i tanji od onih talijanskih“, opisuje Mirta.
Svoje odluke, kaže, ne donosi baš olako, pa se i na ovaj zaokret u karijeri prilično dugo spremala. Nije bila opcija pokrenuti još jednu proizvodnju kolača, već je ideja bila stvoriti inovativan proizvod koji će kupcima pobuditi asocijaciju na nešto poznato, ali im istovremeno ponuditi okuse koje nigdje drugdje nemaju prilike probati.
„Činilo mi se kao dobra ideja brend bazirati na jednom keksu – samo promjenom sastojaka mogu proširivati i sužavati asortiman ovisno o inspiraciji i reakcijama kupaca, a ujedno bih zadržala identitet na kojem gradim svoj brend“, pojašnjava.
Za pokretanje posla potrebna je tvrdoglavost i ogromna količina energije
Ljubav prema slasticama Mirta gaji oduvijek. Pamti, kaže, uspomene na djetinjstvo dok u božićne pjesme na radiju, čitava obitelj radi kekse. Obožavala je kuhati, gledati kulinarske emisije, listati kuharice, a kasnije nakon prikupljenog znanja počela je istraživati nove tehnike i namirnice.
„Obožavala sam se igrati s hranom i presretna sam da to radim i danas. Iako moram priznati da sve do ideje pokretanja slastičarskog obrta nisam razmišljala o poduzetništvu. Primjerice, sigurna sam da ne bih otvorila svoj ured za arhitekturu ili dizajn, ali ovo je baš bio neki poseban osjećaj. Jednostavno sam htjela smišljati i raditi svoje recepte, na svoj način i to je bio toliko drugačiji pristup od svega kako sam do tada radila u struci. Zato vjerujem da su slastice ono čime se doista trebam baviti“, entuzijastično govori Mirta.
Ključno je, kaže naša sugovornica, poslu pristupati strastveno, a pogotovo ako se pokreće vlastiti posao. Treba tu i doza tvrdoglavosti, ali i energije kako bi se prevladali neizostavni izazovi na svakom poduzetničkom putu, primjerice kada posla baš i nema.
„Treba ustrajati i u razdobljima kad posla ima više nego ga realno možete odraditi, a na početku ste maštali o onom navodnom balansu posla i slobodnog vremena. Trebate jako željeti uspjeti i voljeti to što radite i onda se crpi energija koje niste ni bili svjesni. Rekla bih da treba imati i donekle sklonost riziku, gdje sam samu sebe iznenadila“, priznaje naša sugovornica.
Bitno je uvijek osluškivati tržište i biti spreman na promjene
Radno vrijeme u poduzetničkim vodama teško se može mjeriti s tipičnim “od devet do pet” poslom. Dani znaju biti ili vrlo dinamični ili vrlo monotoni. Za vlasnicu Miscotti brenda keksića to znači da ponekad cijeli dan samo peče i ispunjava narudžbe. Ima i dana kada je samo na sastancima, odlazi po ambalažu ili namirnice pa je cijeli dan u autu. Večeri pak često provodi u svojoj kuhinji isprobavajući neke nove kombinacije. Ima i dana, kada se radi sve navedeno i to je uvijek najzahtjevnije.
„Naravno, kupci su ti za koje radim. Oni biraju, a na meni je da im ponudim ono što mislim da je najbolje i da svako toliko osvježim ponudu novim proizvodima kako im ne bih dosadila. Kod suradnje s proizvođačima za koje radim posebnu ponudu, taj je odnos još značajniji“, kaže.
Sugestije kupaca Mirta pomno osluškuje. Tako su nastali slani okusi Miscotti keksića jer se među proizvođačima vina pokazala potreba da svojim kupcima prilikom degustacija ponude nešto originalno i ukusno. Viziju i budućnost Miscotti keksića Mirta vidi u uparivanju njezinih keksića s našim vinima, pivama, likerima, što će u konačnici pozicionirati Miscotte kao delikatesni proizvod.
Sljedeći korak su personalizirani Miscotti koje kroji sam kupac
„Voljela bih tu uključiti i kupce jer mislim da ljudi žele i vole sudjelovati u stvaranju. Zato bih razradila koncept stvaranja konfiguratora Miscotta gdje će kupci sami moći kreirati svoju kombinaciju okusa, odabrati pakiranje i personalizirati etiketu. Taj bih projekt nazvala “Miscotti po mjeri” jer će doista biti po mjeri kupca, poput savršeno krojenog odijela ili komada namještaja. Također, digitalizaciju vidim u bržem i efikasnijem praćenju zaliha i narudžbi, od ambalaže i namirnica do gotovih proizvoda. Imam osjećaj da dosta vremena gubim na pripremu za tisak, odlazak na nekoliko mjesta po sve potrebno za proizvodnju i pakiranje i voljela bih kada bi ti procesi bili čim više automatizirani“, iskreno će poduzetnica.
Marketing je, kaže Mirta, u početku podcijenila, međutim i to je vrlo brzo ispravila. Podcijenila je ulogu kvalitetnog oglašavanja i mislila da je dovoljan dobar proizvod da osvoji tržište.
„Upravo je zato važna uloga edukacija poput Uplift akademije, koja je okupila 32 poduzetnika, sličnih, a opet sasvim različitih i gdje nam se otvaraju pitanja za koja nismo ni znali da nas muče, te dobivamo odgovore za koje nismo ni znali da nam trebaju. Takve aktivnosti, osim umrežavanja s drugim kolegama, imaju ogromnu vrijednost kroz mentorstvo i znanje i iskustvo naših predavača i stvarno se veselim edukaciji. Treba biti otvoren za takve prilike i aktivno ih tražiti, treba se educirati i okružiti drugim poduzetnicima jer svatko od nas ima svoje iskustvo, vještine i snalažljivosti koje imaju veliku vrijednost“, zaključuje Mirta.
