- Krešimir Biškup fokusiran je na razvoj dva snažna projekta: pivovare Lepi dečki i festivala elektronske glazbe Forestland
- Među najvećim poslovnim izazovima je uredno poslovanje i spajanje posla i privatnog života
- Izazovne situacije dio su festivalskog života, a rješavaju se dobrim timskim radom
„Izgradnja festivala je izgradnja grada u malom. Moraš biti svjestan da u bilo kojem trenutku nešto može (i vjerojatno hoće) poći po krivu, moraš ukalkulirati sve moguće scenarije i tek onda si možda možeš dopustiti kratki predah jer si shvatio da je DJ upravo pustio pjesmu koju voliš.“
Krešimir Biškup je relativno mladi marketingaš koji se prije nešto više od dvije godine otisnuo u poduzetničke vode. Otvorio je obrt, agenciju WTF events, u kojoj se fokusira na razvoj i promociju dva velika projekta – craft pivovaru Lepi Dečki te festival elektronske glazbe Forestland. Premda prije nije ni pomišljao da bi se jednom mogao pronaći u poziciji poduzetnika, danas tu odluku – bez obzira na brojne izazove s kojima se putem susretao – ne bi mijenjao ni za što na svijetu, a put koji ga je doveo do poduzetništva, te samim time i na vaše ekrane, je prilično zanimljiv.
Pet kratkih pitanja o Krešimiru Biškupu
Moj najveći poslovni izazov je… uredno poslovati, razvijati se i ostvarivati male dnevne pobjede te potom sve to spojiti u neku smislenu cjelinu koja će funkcionirati s mojim privatnim životom.
Najveća moja pobjeda je… otvaranje vlastitog obrta, kao korak prema poslovnoj zrelosti, istovremeno je to i najveći izazov.
Za pet godina bit ću… sretan s onim što sam postigao i biti nestrpljiv da ostvarim još više.
Na početku svog poduzetničkog puta bih volio da sam znao… da poslovni i poduzetnički put nije konačan te da se vrijednost stvara, uzima i razvija.
Na Uplift akademiji želim naučiti… obrazovanju nikad nije kraj, stoga se nadam da ću biti dio jedne divne priče, naučiti poneku novu stvar, ali i upoznati mnoge ljude sličnih pogleda na svijet i kroz zajednička iskustva razviti nova prijateljstva.
Biškup je, naime, krenuo od velikih sportskih projekta – sudjelovao je u fenomenu Medveščak, hokejaškoj priči koje se još i danas mnogi od nas sjećaju kao jedne od svjetlijih epizoda zimskih sportova u novijoj hrvatskoj povijesti. Kasnije je svoje marketinško znanje brusio kroz rad u medijima, turizmu te IT sektoru, a onda se igrom prilika dočepao ovih dviju priča iz uvoda – pivovare Lepi dečki i festivala Forestland.
Priča s Forestlandom krenula je prije 10 godina, potpuno slučajno – iz neobaveznog druženja nekolicine prijatelja, ali on se u nju nije uključio odmah. Njegova priča s Forestlandom krenula je, pak, prije sedam godina otkad je projekt od jednodnevnog partija prerastao u prepoznatljiv brand koji je Međimurju donio dodatnu turističku vrijednost.
„Zahvaljujući kontinuiranom svakodnevnom radu, za Forestland danas znaju u Sloveniji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji – možda i bolje nego kod nas, što samo pokazuje da imamo još puno prostora za napredak“, kaže Krešimir, kojeg ćemo, baš kao i svi njegovi prijatelji, u nastavku ipak zvati Krešo. Posjetiteljima je odlazak na festival zabava, ispušni ventil i odmor. Organizatorima je sve, samo ne to.
Od srčanog udara do otkazivanja letova
“Festivali su težak, mukotrpan i rovovski posao. Ako nešto može poći u krivu, vjerojatno kad-tad i hoće. No, nikad se ne smiješ predati i moraš biti svjestan toga da si, bez obzira na svu organizaciju otprije, s ulaskom publike tek na polovici puta i da pravi izazovi tek predstoje. A onda vidiš nekoliko tisuća sretnih ljudi, njihova nasmijana lica i sjetiš se zašto se time baviš. Izgradnja festivala je izgradnja grada u malom. Moraš ukalkulirati sve moguće scenarije i tek onda si možda možeš dopustiti kratki predah jer si shvatio da je DJ upravo pustio pjesmu koju voliš. I onda se opet baciš u kaos. I tako ukrug“, slikovito prepričava Krešo izazove, ali i ljepote svog posla. A kad je situacija izazovna, anegdote se u tom trenutku čine kao najgora stvar na svijetu. Kad prođu, čovjek na njih gleda s osmijehom svjestan nečeg novog čemu su ga naučile. Pitamo Krešu na nam otkrije koje su bile najluđe anegdote i kako ih je riješio.
„2018. sam mislio da ću doživjeti srčani udar kad je oko 22 sata počeo najjači pljusak ikad, taman prije seta Dekove. Tri sata kasnije je sve funkcioniralo, beatovi nikad glasniji, ekipa nikad sretnija, blata nikad više, a vibe nikad bolji. Godinu dana kasnije je sve bilo odlično, dok me u 21:45 nije nazvao Ruben de Ronde da mu je otkazan let u Dusseldorfu i da neće stići na nastup zakazan na 3 ujutro. U 10 minuta smo složili line-up, dogovorili komunikaciju promjene i imali nikad bolji set Corti Organa, Nicka Havsena, Sid Cissea koji su uskočili i produžili svoje nastupe. Ovo su neke dvije u moru izazovnih situacija koje su se riješile odličnim timskim radom. Nema tog događaja u kojem se zbog greške u koracima ne dogodi neka suluda stvar čije ti se rješenje u tom trenutku čini nemogućim, a kasnije se pretvori u jednu zabavnu anegdotu koju ćeš prepričavati frendovima na pivu ili ćeš je se prisjećati u situacijama kao što je to ova“, poentira Krešo. A kad je već spomenuo pivo, eto prilike da se s festivala prebacimo na to piće – iako, ide li uopće jedno bez drugog? Krešo je uspio spojiti svoje dvije strasti u posao, a u šali kaže da je najčešće pitanje koje postavlja ljudima zadnjih pet godina: „Kakvo pivo voliš?“ Priča je krenula 2016. kada je Krešo vlasniku pivovare Danijelu Radeku rekao da bi se htio baviti marketingom, PR-om i prodajom u pivovari.
„Pet godina kasnije još smo tu, a pivovara je odličan projekt. Navršila je pet godina, četiri puta se širila i trenutno živi u novom pogonu i priprema se na novi ciklus rasta. Brand Lepi Dečki postao je prepoznatljiv diljem Hrvatske koji u portfelju broji 20-ak različitih piva različitih stilova. U međuvremenu smo, osim proizvodnje, a nakon selidbe, krenuli i kao mjesto za organizaciju evenata. Kroz „Ljeto u pivovari“ smo organizirali 19 koncerata, gledanje utakmica za Europskog prvenstva, četiri kviza na otvorenom tijekom kojih smo srušili rekorde posjećenosti, a nadamo se da će se taj uzlazni trend nastaviti i u budućnosti“, prepričava mladi poduzetnik. Raditi dva posla nije nimalo jednostavno, a ako uz to želite imati i privatni život onda se organizacija nameće kao ključna riječ. Krešin dan počinje prije sedam ujutro, uz kavu.
Crossfit, biciklizam, čitanje, učenje…
„Ovih dana pijem miks kolumbijske kave iz Kavanture. Često sam u pivovari gdje koristim mogućnost ureda. Tamo kreiramo planove, zadatke, a onda se bacam i na vlastite projekte. Svakodnevno žongliram s nekoliko loptica jer kako jedan projekt završava, tako drugi započinje, dok je pivovara tu konstantno. Poslovni dan mi završava oko 16 sati, često posljednjom kavom doma, i tad kreće „unwinding“, prepričava Krešo. I ako ste, kao mi, pomislili da nakon toga slijedi odmaranje na kauču – eh, prevarili ste se.
Naime, već nekoliko godina Krešo intenzivno trči, bavi se crossfitom i biciklom i to mu pomaže da se fokusira i sredi misli za rad.
„Volim i čitati, a trenutno sam na tri knjige paralelno: Brandon Sandersonov fantasy serijal „Stormlight“, biografija Laurent Garniera „Electrochoc“ i bestseller Kathy Milkman „How to change“. Čekaju me još i biografija Richarda Fronninga i Kathrin Davidsdottir o Crossfitu, kao i neke knjige koje volim, a htio bih ponovo pročitati. Trenutno me veseli planiranje 2022. godine u kojoj nas čeka organizacija FIM Speedway Grand Prix 2022., možda i najvećeg projekta na kojem radim još od početničkih dana u KHL Medveščaku, pa obljetnica poslovanja Humane Nove, najveće hrvatsko Crossfit natjecanje koje tek planiramo, novo izdanje ljetnog noćnog čakovečkog cenera „ČK10“, novo, deseto, izdanje festivala Forestland, ali i još mnogi drugi projekti koje tek planiramo, ili za koje još i ne znamo. Sigurno sam nešto zaboravio, no to je tako, ipak volim improvizirati“, priča Krešo i ostavlja nas u čudu. Uz sve to, našao je vremena i za pohađanje Uplift akademije kao jedan od 40 stipendista prve generacije. Uz znanje i stjecanje nekih novih vještina, Krešo ima jasan cilj što želi postići na Uplift akademiji.
“Pivovara i Forestland dvije su različite priče, često volim zamisliti da su i pomalo suprotno postavljene. Jedna je „inbound“ dok je druga „outbound“. Na Forestu želimo da ljudi dođu k nama, dok u pivovari prodajemo proizvod koji odlazi k vama. Zvuči pomalo čudno, no kroz Uplift akademiju ću pokušati i tu misao sabrati i formirati na bolji način“ kaže Krešo. Imajući na umu što je sve uspio dosad, nema razloga sumnjati da će uspjeti i u ovoj misiji!
