- Nikolina Farčić suvlasnica je dubrovačke agencije Festa d.o.o. koja se bavi organizacijom vjenčanja
- Pokrenula je i svoj brand DUvenir s autentičnim dubrovačkim suvenirima koji komuniciraju nematerijalnu baštinu
- Smatra da je u poduzetništvu najteže postati, ali i ostati neovisan
„Vjenčanje je odličan dubrovački proizvod. Potencijal nikako da shvate oni koji odlučuju. Na dvoje zaljubljenih dolazi još 100 ljudi, na najmanje tri ili više noćenja, a Dubrovnik postaje mjesto kojem se uvijek vraćaju“
„Rodila sam se u Dubrovniku prije 51 godinu. Bezbrižno djetinjstvo i mladost unutar zidina zauvijek su me vezali uz Grad. Oduvijek stojim u Gradu, u Karmenu, iza Katedrale. Imam dva sina, dva divna mladića koje uvijek hrabrim na njihovim putevima. Odlazila sam iz ovog grada, tek da bih mu se uvijek vraćala“, tako svoju priču počinje Nikolina Farčić, jedna od Uplifterica – polaznica prve generacije Uplift akademije koja je namijenjena mikropoduzetnicima te malim i srednjim poduzetnicima koji se bave turističkom djelatnošću. Ovaj pomalo idiličan uvod u priču zapravo je uvod u Nikolininu poduzetničku priču za koju nas simpatična sugovornica prvo pita: „Koliko znakova je limit?“
A limita nema. Nema ga ni u našoj priči ni u Nikolininom poduzetničkom iskustvu koje je zapravo počela prikupljati još kao tinejdžerica kad je njezina obitelj hrabro zaplovila poduzetničkim vodama.
Pet kratkih pitanja za Nikolinu Farčić:
Moj najveći poslovni izazov je… bio i ostao veselje i zadovoljstvo onim što radim i onih za koje to radim.
Najveća moja pobjeda je… sloboda.
Za pet godina bit ću… zadovoljna realizacijom jedne od puno ideja koje čekaju svojih 5 minuta.
Voljela bih da sam znala na početku svog poduzetničkog puta… da ja to mogu, da budem hrabrija i da više riskiram.
Na Uplift akademiji želim naučiti… Zapravo, na Uplift akademiju sam došla kao digitalna djevica, a od iste želim znanja koja mijenjaju taj status.
Nikolina je danas suvlasnica agencije Festa d.o.o. koja se bavi organizacijom vjenčanja.
„Festu smo osnovale Kristina Skvrce i ja. Kristina je moja prijateljica i partnerica, osoba s kojom od srednje škole dijelim život. Mi smo radili torte za vjenčanja, a Kike, kao i uvijek, cvijeće. U jednom smo trenutku shvatile da smo na svom lokalnom terenu bolje umrežene i organizirane i da možemo same. Djeca su bila već dovoljno velika da sebi možemo priuštiti još jednu poslovnu aktivnost“, prepričava Nikolina pa detaljnije objašnjava kako zapravo izgleda sam proces organizacije vjenčanja.
Emocije su glavni preduvjet dobrog vjenčanja
Ugovore imamo potpisane godinu dana prije samog događaja. Duga je to i zahtjevna korespondencija. Zato je na sam dan sve kristalno jasno i on je samo operativno odrađivanje svega što smo iskreirali i dogovorili s klijentima. U principu je riječ o veselom događaju na koji ljudi dolaze puni radosti, pozitivni, razdragani i sretni jer su dio te priče tako da su emocije dobar preduvjet uspjeha svakog vjenčanja. Naši su klijenti većinom stranci, vrlo pristojni i zahvalni, a redovito oduševljeni kako razinom usluge tako i gradom.
Vjenčanja su veliki i radno intenzivni projekti, kaže Nikolina. Nerijetko na jednom vjenčanju bude uključeno i do 20 djelatnosti i isto toliko ljudi, a presudan je timski duh.
Svi rade najbolje što znaju, svatko svakome drži leđa. Predstavljamo svatko sebe pojedinačno, ali i grad i svoju zemlju. Najveća je vrijednost ekipa suradnika s kojom godinama radimo. Vjenčanje je odličan dubrovački proizvod. Potencijal nikako da shvate oni koji odlučuju. Na dvoje zaljubljenih dolazi još 100 ljudi na najmanje tri ili više noćenja, a Dubrovnik postaje mjesto kojem se uvijek vraćaju.
Trendovi se u svemu, pa tako i u vjenčanjima, mijenjaju iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Nikolina kaže, mijenjaju se ovisno o trendovima na društvenim mrežama.
„Posebnost je svakog vjenčanja i svakog zahtjeva u fotogeničnosti koju očekuju klijenti, posebno oni koji svjesno i ciljano dijele sve svoje korake i u digitalnom svijetu. Nekad davno svi smo čekali da službeni fotograf isporuči dobre fotke. Danas su svi uzvanici fotografski svjedoci svakog detalja tog, i dalje svima jako važnog događaja. Srećom, Dubrovnik tu nema konkurencije. On uvijek čini da sve izgleda još bolje. U kontekstu fotografija uvijek kažem da se ljudi moraju vjenčavati u uzlaznoj putanji ljubavi, to se jako vidi na licima, među njima pa posljedično i na fotkama“, priča Nikolina pa je molimo da nam precizira na što točno misli.
Zvjezdano vjenčanje o kojem je brujao cijeli svijet
„Često bi nas zabavljalo prognozirati koliko će brakovi trajati. Ima tu materijala za dobru sociološku studiju. Nekima uzlazna putanja ljubavi traje 6 mjeseci, nekima 4 godine, jako je to individualno i nema recepta, ali nemojte se, zaboga, vjenčavati kad nakon 10 godina veze ne znate što biste drugo, pa da se nešto dogodi onda se organizira vjenčanje“, kroz smijeh kaže.
Otkrila je i da je najveći budžet i zvjezdani status imalo vjenčanje Fabiole Beracase i Jasona Beckmana. Čak i ako ne znate tko su oni (da pojasnimo: Venezuelanka, bogata nasljednica i Amerikanac, investicijski bankar) teško ste mogli propustiti na portalima vijest u rujnu 2014. o njihovom vjenčanju koje je odisalo luksuzom.
„Bilo je to odlično i nezaboravno iskustvo. To nije bila organizacija vjenčanja već zahtjevna produkcija. No, ništa manje lijepe i nezaboravne nisu fotografije zaljubljenih na nekom intimnom malom vjenčanju u uskom krugu familije i prijatelja na kojem za svaku osobu znate zašto je toga dana s vama. Ljubav je ista. Kao ime ruže, ako se sjećate, da se i nekim drugim imenom zove, isto bi mirisala“, kaže Nikolina. Tvrdi i da su danas vjenčanja postala svojevrstan poligon za natjecanja u lokaciji, dekoraciji, putovanjima za djevojačko i momačko slavlje, u fotografijama, a sve to stvara dovoljno prostora za razne usluge.
Skoro isključivo rade sa stranim klijentima, a to su, objašnjava, klijenti kojima je uobičajeno imati planere i organizatore vjenčanja jer su svjesni da taj događaj zahtijeva i vrijeme i energiju te da im je na stranom terenu najbolje imati dobre lokalce koji znaju što rade. Od domaćih vjenčanja, kaže, rade samo ona za djecu prijatelja i poznanika koji ih traže za savjete i pomoć.
Kako se mijenjao Dubrovnik, mijenjalo se i poduzetništvo
Naravno, ovdje se kao logično pitanje iz znatiželje nameće ono o najčudnijim, da ne kažemo, suludim zahtjevima klijenata.
„Ništa više nije čudno. Ne postoje zahtjevi kojima ne možemo udovoljiti. Imajte na umu da smo u 13 godina rada organizirale više od 500 vjenčanja. Sve smo vidjeli. Ali recimo da smo se prvi put na upit o simboličnom vjenčanju ipak začudili. Danas je to uobičajeni zahtjev. Često sam celebrant na takvim vjenčanjima za koja uzvanici ne raspoznaju da nisu formalna, a parovi uživaju u svojim zavjetima. Često prijatelji i obitelj čitaju poeziju ili neke druge tekstove za tu prigodu. Naš je civilni obred vjenčanja relativno kratak i zahtjeva kontinuitet u smislu obreda, bez prekida. Simbolična verzija dozvoljava personalizirane ceremonije i uključenost dragih ljudi. Danas imamo na raspolaganju i registrirano partnerstvo, a možda će biti zanimljivo da su sva sklapanja životnih partnerstava koja smo do sada odradili vezana uz ženski spol, a ne uz muški“, otkiva Nikolina.
Ali vratimo se sad malo na početak ove priče, odnosno na Nikolinine prve doticaje s poduzetništvom. Ona je taman krenula na fakultet, a otac je pokretao svoj posao.
„Trgovina i proizvodnja bile su okosnica. Kako se mijenjao smjer kojim je išao Dubrovnik, tako smo ga mijenjali i u poduzetničkom smislu. U vrijeme dok smo u Gradu imali 3000 ljudi i 1000 kreveta, imali smo trgovinu i proizvodnju kruha i kolača, danas kada je unutar zidina manje od 1000 ljudi i kada imamo više od 3000 kreveta, bavimo se ugostiteljskom djelatnošću i afitavanjem. Grad se mijenjao iz godine u godinu, a ne možemo se više obraćati samo lokalnom stanovništvu. Danas su sve ciljne skupine vezane uz posjetitelje, a destinacijsko upravljanje još je izazov. S nestrpljenjem čekam taj modul. Dubrovnik je case study za ine transformacije. Na nama je da ih učinimo pozitivnijim“, poentira Nikolina.
A otkad je pandemija stupila na scenu i postala glavni upravitelj naših života, ništa se nije toliko odgađalo kao vjenčanja. I putovanja. Dakle, obje stvari koje direktno gađaju Nikolinino poslovanje.
„Pandemija nas je sve stavila na kušnju. Zato nam je bio nužan pojačan marketing i dogodio se za 2022., na putu oporavka i nade u sljedeće sezone. Olakotna je okolnost što naši potencijalni klijenti nikad nisu odustali od Dubrovnika i vjenčanja u njemu, samo su objektivne okolnosti to onemogućavale sve ovo pandemijsko vrijeme. Već imamo dosta upita za 2023. Osim ugovora i vjenčanja u 2022.“, kaže zadovoljno. Pitamo je je li preispitivala svoje poslovanje?
Najviše se to događalo u 2019. budući da smo bile na izmaku snaga. To je preispitivanje različito od ovog pandemijskog, a mislim da preispitivanja, u svemu što radite, privatno i poslovno, mora biti. Nema odustajanja, ako je to bilo pitanje.
S obzirom na to da su im klijenti stranci, digitalna prisutnost im je važna, a kako Nikolina iskreno priznaje da s time nema iskustva, vjeruje da će kroz Uplift akademiju steći potrebna znanja. U prvim godinama rada njihove agencije za vjenčanja Google oglasi i online marketing bili su im posebno važni.
Uplifterski planovi za budućnost
„I danas su najvažniji alati, posebno analitika koju treba iščitavati i iz nje učiti. Srećom u obitelji imamo osobu koja to radi, inače bismo trebali usluge agencija za oglašavanje. Već treću godinu smanjujemo budžet za oglašavanje jer su i prije i danas, a mislim da će to tako biti zauvijek, najbolji promotori zadovoljni klijenti čiji osvrti donose nove klijente. Nerijetko su uzvanici kasnije bili mladenci. Neke smo ljude sretali i po nekoliko puta na vjenčanjima“, priča.
Što se pak tiče planova za budućnost, odgovara kao prava Upliferica.
„Planovi su veliki i uplifterski u najboljem smislu te riječi. Veliki u smislu očekivanja koje imam od sebe, veliki u smislu tematske različitosti i načina realizacije. Kompilacija iskustva i novih izazova. Veliki u smislu da nisu ukalupljeni i dosadni, a financijski rezultati bi došli kao posljedica“, priča pomalo romantično ova poduzetnica koja ni poduzetništvo ne smatra toliko velikim baukom. Kaže, najteži dio poduzetništva je ispuniti vlastita očekivanja i (p)ostati neovisan.
Uz sav posao, pronalazi vremena za svoj privatan život. Štoviše, brutalno iskreno odgovara kako sve usklađuje.
„Sve je stvar emocije i motivacije. Mislim da su gluposti kad ljudi kažu da za nekoga ili nešto nemaju vremena. Ja nemam vremena za nekoga/nešto do koga/čega mi nije stalo. Vrlo jednostavno i iskreno. Poduzetništvo u smislu radnog vremena zaista jest cjelodnevni angažman, zato je bolje raditi nešto što nećete nužno osjećati kao teret i s ljudima s kojima se razumijete i dobro funkcionirate“, kaže Nikolina.
Za kraj smo vam, za slučaj da se dosad već niste zaljubili u Dubrovnik, ostavili dio iz Nikolinine biografije kao najljepši osvrt na njezin grad i najbolju reklamu za posjet. Ili vjenčanje.
„Romanist sam, studirala sam talijanski i francuski u Zagrebu. Onog dana kad sam otišla u Zagreb znala sam da ću se nakon studija vratiti u Dubrovnik. Tako razmišljam i o svojoj djeci. Djecu treba pustiti nekad da odu da bi se vratili. Mene je život u ovakvom gradu definirao, odredio, izgradio. Uvijek imam osjećaj da mu moram na neki način vratiti sve što mi je dao, pružio mogućnosti, donio različita iskustva, otvorio svjetove. Prije desetak godina pokrenula sam priču o DUvenirima, autentičnim dubrovačkim suvenirima koji komuniciraju upravo nematerijalnu baštinu i pričaju njene još neispričane priče kroz uporabne predmete, produkt dizajn. Tako je i u godini Orlanda nastao dubrovački lakat čokolade, hommage Orlandu u njegovoj godini i djeliću nematerijalne kulturne baštine koja je neiscrpan izvor inspiracije i okosnica sljedećeg projekta koji bi, uz znanje s Uplift akademije i nebrojene mogućnosti virtualne i proširene stvarnosti, vrlo promjenjivih digitalnih alata, mogao omogućiti svim posjetiteljima Dubrovnika da zagrebu ispod površine jer je ta divna kamena struktura samo štit, zaklon, bogatim slojevima ljudskog uma, iskustava, znanja, ljudske snalažljivosti i umješnosti, tako smione i napredne da joj se i danas divimo. Naslijeđe je to koje obvezuje da ga ispričamo, da ga baštinimo na način koji postavlja nove i zanimljive, poučne i zabavne standarde, baš kao i ovaj Grad koji ih je oduvijek postavljao.“
