- Rino Duboković mladi je Hvaranin koji je ideju za Muzej mamurluka dobio nakon jednog izlaska
- Ideje za posao je razvijao kako bi mu pomogle riješiti probleme koje je imao u tom trenutku
- Od mnogih je projekata naposljetku odustao zbog manjka znanja
Oduvijek sam se htio baviti svojim idejama koje sam imao, a među idejama koje sam imao, nastojao sam birati one koje su mi bile najbliskije i za koje sam u tom trenutku bio siguran da ih mogu realizirati jer su u pravilu rješavale neki problem s kojim sam se u tom trenutku susretao. Ali, da je bilo i projekata koji su bili sušta suprotnost tome, bilo je.“
Ako vas zanima muzejska scena malo alternativnijeg šmeka, onda ste zasigurno čuli za Muzej prekinutih veza. Ako kojim slučajem niste, riječ je o genijalnoj ideji koja je krenula iz Hrvatske, u međuvremenu osvojivši globalnu scenu, koja je pak onu muzejsku približila publici koja inače zazire od tradicionalnog koncepta muzeja. Ključ uspjeha ovog sad već provjerenog poslovnog modela skriva se u činjenici što posjetiteljima nudi vrlo intimni, gotovo voajeristički uvid u intimu drugih, u situacije s kojima smo se svi u nekom trenutku svog života susreli.
Ovo nije priča o tom muzeju. Ovo je priča o muzeju sličnog tipa, ali mnogo svakodnevnije i uvelike prispodobivije prirode. Jer, za razliku od prekida s kojima se većina nas u svojim životima susreće tek sporadično, muzej koji vam danas predstavljamo donosi priče i iskustva s kojima se većina nas, na našu radost ili na sramotu, ipak nosi mnogo češće od onih teških performativnih životnih priča o kojima ćete čitati u Muzeju prekinutih veza. Danas ćemo vas upoznati s muzejom koji se bavi mamurlukom i svim onim genijalnim polumaglovitim otkrićima koja ga prate.
Iza ovog ingenioznog koncepta stoji jedan simpatični i vrlo poduzetni bodul, mladi Hvaranin Rino Duboković – idejni začetnik jedne od genijalnijih turističkih ponuda s kojom smo se u posljednje vrijeme imali prilike susresti, Muzeja mamurluka.
Pet kratkih pitanja za Rina Dubokovića:
Moj najveći poslovni izazov je… kao i većini u turizmu bio preživjeti korona vremena.
Moja najveća poslovna pobjeda je… pokazati da to preživljavanje ima smisla jer će se posjetitelji vratiti.
Za pet godina ću biti… davatelj franšize s minimalno 10 franšiza u svijetu.
Na početku svog poduzetničkog puta bih volio bih da sam znao… da će put biti duži puno nego što sam planirao.
Na Uplift akademiju sam se prijavio… jer želim učiti o marketingu, digitalnim inovacijama, financijama, a usput ostvariti priliku da proširim svoju mrežu poznanstava.
„Oduvijek sam se htio baviti svojim idejama koje sam imao, a među idejama koje sam imao, nastojao sam birati samo one koje su mi bile najbliskije i za koje sam u tom trenutku bio siguran da ih mogu realizirati jer su u pravilu rješavale neki problem s kojim sam se u tom trenutku susretao“, započinje priču ovaj rođeni Hvaranin koji je u turizmu od malih nogu.
Ništa manje intrigantna nije ni priča o njegovim prvim poduzetničkim koracima koja je gotovo filmskih razmjera, uzmemo li u obzir činjenicu da smo svi pogledali barem nekoliko filmova u kojima uspješni poduzetnici započinju prodavanjem limunade susjedima. Kod njega su ipak u pitanju bile, ni više ni manje, palačinke.
Sve je krenulo od štanda za palačinke na kojem smo brat i ja prodavali.
Ideje koje mijenjaju svijet nabolje
Što se njegove akademske karijere tiče, put ga je ipak odnio u drugom smjeru. Na Algebri je stekao diplomu programskog inženjerstva, a otad je pokrenuo i nekoliko poduzetničkih projekata.
„Kroz ovih 10 godina poduzetništva bilo je tu više od 10 projekata, odnosno startupa koje sam pokušao pokrenuti, ali sam, ruku na srce, zbog manjka znanja od nekih odustao prije nego što su moje ideje polučile željenim učinkom“, priča nam sasvim iskreno.
„Ali, da je bilo i projekata koji su bili sušta suprotnost tome, bilo je. Možda sam upravo zahvaljujući njima jako brzo shvatio da želim raditi aplikacije jer je to tada bio najlakši način da se pozitvno utječe na značajan broj ljudi. Zato sam i upisao programiranje. Općenito mi je zanimljiva ideja kako se danas lako s nekom idejom može mijenjati svijet na bolje“, otkriva nam ovaj ambiciozni mladi poduzetnik koji smatra da je za uspjeh u ovim vodama potrebno biti hrabar, možda i pomalo lud, ali nikad – baš nikad, ne sumnjati u svoju viziju.
„To sve me gura da radim usprkos ovom stanju koje se trenutačno događa na tržištu“, priča nam.
Na njegovom je putu do uspjeha, dakako, bilo i određenih izazova, a s najvećim se setom njih susreo prilikom realizacije Muzeja mamurluka. Kojima, molimo ga da specificira.
„Kako otvoriti muzej s minimalno ulaganja, kako otvoriti nešto gdje možeš uložiti nešto malo novaca koje si štedio od malih nogu. To je uvijek bio izazov“, odgovara. „Trebalo je kreirati globalnu priču s minimalnim budžetom“, ističe. Kako bi ostvario svoj plan i program vukao je prijatelje i poznanike za rukav da mu nešto naprave u ime usluge ili s minimalno ulaganja.
Sasvim slučajni početak
Do ideje za Muzej, priča nam, došao je sasvim slučajno – kako to obično biva – tijekom jednog neobaveznog druženja s prijateljima.
„Bili smo na zagrebačkom beer festu gdje sam se družio s ekipom prijatelja“, smije se. Nakon beer festa su otišli u obližnji bar koji se, igrom sudbine, nalazi nedaleko današnje pozicije njegovog Muzeja.
Moj prijatelj je tad s nama podijelio priču kako se nedavno probudio s pedalom, a meni je nešto kliknulo – zašto ne bi postojalo neko mjesto na kojem će se skupiti kolekcija priča o takvim i sličnim događajima koje je svatko od nas u nekom trenutku zasigurno doživio.
Početak muzeja je bio istraživački rovovski posao. Valjalo je istražiti što sve postoji na tržištu, kako radi, što je potrebno za otvoriti muzej.
„Trebalo je složiti cijeli brand, gdje će se nalazit taj muzej, kako će izgledati, kakav koncept će biti i tako dalje. Morali smo donositi brze odluke, makar su neki koji su više znali o nečemu negodovali, odluke su se morale donijeti“, prisjeća se.
A kako se čini, njegov se rad itekako isplatio. Muzej mamurluka je vrlo brzo pomutio medijske vode izazvavši itekako značajan interes javnosti.
„Nakon što smo otvorili, dobili smo PR iz cijelog svijeta, a ni publika nije izostala“, priča napominjući kako većinu njegovih posjetitelja čine mladi kojima je bliskija kultura alkohola.
