- Snježana Rabak vodi pansion Ponte Porton u Grožnjanu
- Sve znanje koje je stekla radom u turističkoj agenciji je ugradila u podizanje pansiona koji joj pomažu voditi partner i kćer
- Hranu za goste nabavlja od domaćih proizvođača
„Bilo je ljudi koji su me pitali: „Kako ćeš ti to sama?“. Ali ja nisam bila sama. Podršku su mi pružili roditelji koji su u turizmu cijeli život, moj partner koji ima svoj vlastiti posao u turizmu, ali često uskače.“
Navede li vas put prema unutrašnjosti Istre, pa prema Buzetu, Motovunu i još dalje na sjeverozapad prema čarobnom Grožnjanu, sva je prilika da ćete odmor od dugotrajne vožnje pronaći u pansionu Ponte Porton. Ovo magično mjesto s dugom tradicijom smjestilo se na samoj obali rijeke Mirne, okruženo malim istarskim selima orijentiranim na agroturizam. Ovim je putem teško proći da vam ne zapne za oko taverna sa šarmantnim plavim škurama, izuzetan primjerak tradicionalne istarske arhitekture, koji već desetljećima rado prima putnike i namjernike te im pruža autohtoni istarski doživljaj gostoprimstva i gastronomskog uživanja.
Potencijal mjesta uvidjela je i Uplifterica Snježana Rabak, rodom iz Umaga, koja je nakon godina rada u turizmu odlučila sve što zna o turizmu ugraditi u Ponte Porton i dati ovom posebnom mjestu novi početak. Snježana Rabak je naime 13 godina radila u struci, u turističkoj agenciji. No nakon toliko godina, osjetila je kako je došlo vrijeme za promjenu.
Pet kratkih pitanja za Snježanu Rabak:
Moj najveći poslovni izazov je… držati dobro raspoloženje i kad je situacija izazovna. Puno različitih ljudi na jednom mjestu s puno različitih karaktera. Potrebno je imati mnogo razumijevanja i za stvari koje ne razumiješ.
Moja najveća pobjeda je… što smo uspjeli održati se i kad je pandemija bila na vrhuncu. Nismo odustali i nećemo!
Za pet godina bit ću… na istom mjestu samo bez toliko izazova. Početničke greške će se već iskristalizirati, a puno toga će već biti naučeno.
Voljela bih da sam znala na početku svog poduzetničkog puta… da će nastupiti korona! Sačekala bih da prođe pa krenula…
Na Uplift akademiji sam htjela naučiti… Više o marketingu, leadershipu, ali i o EU fondovima.
„Poželjela sam se maknuti od, kako to formulirati, masovnog turizma i pokrenuti obiteljski posao s kojim ću moći napraviti pomak prema bavljenju turizmom, u kojem se može ostvariti više interakcije i prisnijeg pristupa gostu. Rad u agenciji često se znao svoditi na izdavanje ključeva apartmana i izdavanja računa, a ja sam se zaželjela drugačijih izazova. Htjela sam privući goste koji ne dolaze samo zbog plaže i mora, nego ljude s kojima ću podijeliti sve ljepote i zanimljivosti koje skriva unutrašnjost Istre, od prirodnih znamenitosti, kulture, gastronomije i mnoštva drugih sadržaja“, objašnjava Snježana. Nešto prije četrdesetog rođendana, donijela je odluku. Posljednje tri godine, ona i njezina obitelj potpuno su posvećene Ponte Portonu. I ta se posvećenost vidi i osjeti u svakom detalju.
Prve reakcije okoline na ideju otvaranja pansiona bile su raznolike.
„Bilo je ljudi koji su me pitali: „Kako ćeš ti to sama?“. Ali ja nisam bila sama. Podršku su mi pružili roditelji koji su u turizmu cijeli život, moj partner koji ima svoj vlastiti posao u turizmu, ali često uskače. Pridružila mi se i kćer koja je kroz cijeli taj proces otvaranja otkrila zaljubljenost u kuhanje i odlučila postati chef. Jako sam sretna zbog toga što se Gaia pronašla u kuhanju. Gaia ima 17 godina, prije tri godine se prebacila iz gimnazije u Turističko-ugostiteljsku školu i evo, uskoro će postati profesionalna kuharica. To mi je na neki način dalo dodatni razlog da se borim za opstanak i za Ponte Porton“, ispričala je.
„Zgrada u kojoj se nalazi Ponte Porton je jako stara, kamena zgrada, na granici između A i B zone, odnosno neformalnoj granici koja je dijelila dio Istre s pretežno talijanskim stanovništvom i dio u kojem su većinski živjeli Hrvati. Nedaleko se nalazila carinarnica, no ta kuća je oduvijek, i prije sto godina, bila gostionica. Ljudi su se navikli da je Ponte Porton mjesto za okrepu s dugom tradicijom. Vlasnici gostionice su se mijenjali, a prije nego što smo je mi preuzeli, bila je zatvorena šest godina. Proveli smo kompletnu renovaciju s jasnom vizijom – htjeli smo zadržati taj starinski, tradicionalni štih i oplemeniti ga modernim komforom, poput grijanih podova, klima uređaja, interneta i tome slično“, istaknula je Snježana.
Pansion sa snažnim umjetničkim dojmom
Uz to, kako je Grožnjan poznat kao grad umjetnika, mnogo su pažnje posvetili i tome da Ponte Porton poprimi još snažniji umjetnički ugođaj. „Umjetnica Anita Genc oslikala je murale u svakoj sobi tako da svaka od njih nosi motive nekog od obližnjih istarskih gradića, a u unutrašnjosti taverne izložena su brojna umjetnička djela umjetnika Drage Grbavca, koje ljudi mogu samo doći razgledati, ne moraju doći spavati“, objašnjava.
Kao i mnogi drugi poduzetnici u turizmu, pandemija je donijela neizvjesnost koja se pokazala kao svojevrstan test izdržljivosti. Uz to, u Snježaninom slučaju pokazao se kao poligon za razvoj novih ideja.
„Pandemija je bila grozno iskustvo. Ljudi su manje putovali i manje se kretali, i to je dosta utjecalo na realizaciju naših planova. Kako je sve stalo, s pandemijom je došao strah da se zbog visokih troškova nećemo uspjeti izvući“, prisjeća se Snježana. No nisu odustali.
„Mi smo to vrijeme iskoristili za uređenje vanjske okolice, uredili vrtove, zasadili lavandu i začinsko bilje. Jedna dobra stvar koja se iz toga svega izrodila je ideja o postavljanju meditacijskih punktova koji će biti spremni do sljedeće zime. Ponte Porton je okružen čistom i divnom prirodom, smješten na osami pa već zbog toga nosi jedno specifično zen ozračje, kao stvoreno za relaksaciju i meditaciju“, napominje naša sugovornica.
S obzirom na blizinu različitih punktova koji privlače rekreativce, sportaše, bicikliste, planinare i zaljubljenike u prirodu, pozicija udaljena od naselja u slučaju Ponte Portona samo je plus. Uz blizinu popularne biciklističke staze Parenzana, Buzetski kanjon koji privlači alpiniste i penjače iz cijele Europe, te Motovunske šume kao stvorene za ponovno povezivanje s prirodom, pravim zaljubljenicima u prirodu i aktivnosti na otvorenom sadržaja neće nedostajati.
Turizam se mora živjeti, a ne (samo) raditi
Turisti koji posjećuju Istru gotovo u pravilu imaju i visoka očekivanja u pogledu gastronomske ponude. Toga je Snježana itekako svjesna.
„Razvijali smo koncepciju ponude hrane na tri glavna kriterija. Hrana i piće koje nudimo gostima su tradicionalna istarska hrana – dakle, ta tri kriterija su sezonalna hrana od domaćih namirnica i pripremljena na moderni način. Na meniju Ponte Portona je istarska maneštra, riba, istarski pašti, u proljeće, naravno, jela sa šparogama koje beremo malo dalje iza kuće, i tu mi uskaču roditelji“, smije se Snježana. „Trudimo se da sve namirnice koje koristimo nabavljamo od lokalnih proizvođača i OPG-ova, meso od lokalnog mesara, domaće voće i povrće pa čak i domaći ocat“, kaže Snježana koja je bila polaznica prve generacije Uplift akademije.
„Za Uplift akademiju sam čula slučajno. Odmah sam se prijavila jer smatram da svako učenje, bez obzira na godine, doprinosi razvoju poslovanja. Uplift akademija mi je mnogo pomogla jer su predavači na modulima obrađivali teme koji su me zanimale i koje su korisne, tako da mogu reći kako mi se u jednom trenutku učinilo da program Uplift akademije kao da je pisan baš za mene. Tu posebno izdvajam module na kojima smo se bavili marketingom i Leadership, a dobro su mi došle i informacije o financiranju iz EU fondova, koje namjeravam primijeniti u praksi“, kaže.
„Turizam se mora živjeti, a ne raditi. Ja živim i usput radim, uživam u interakciji s gostima, u razgovorima, u svakodnevnim zadacima, u tome da mi je svaki dan drugačiji. Ne pristupam svemu tome kao odrađivanju posla, a mislim da je takav stav jako bitan jer to gosti zaista osjete i vide“, zaključuje Snježana.
