- Ako poduzetnik u svom poslovanju ne koristi gotovinu, ne mora imati ustrojeno blagajničko poslovanje
- Kazne za nevođenje blagajne, ako vam to zakon nalaže, su poprilično visoke
- Svaka gotovinska uplata u blagajnu mora biti popraćena uplatnicom, a svaka isplata isplatnicom
Svaki poduzetnik koji se u svom poslovanju susreće s gotovinom, bilo da je prima ili njome plaća, obavezan je ustrojiti blagajničko poslovanje. Ako poduzetnik u svom poslovanju nema potrebe za gotovinom, odnosno ako sva plaćanja obavlja putem transakcijskog računa nema potrebe za ustrojem blagajničkog poslovanja.
Mnogim malim poduzetnicima često nije jasno u kojim slučajevima moraju voditi knjigu blagajne i iskustveno vam mogu reći da još češće odbijaju voditi istu iako su zakonski obvezni.
Ne voditi blagajnu pri poslovanju gotovinom smatra se jednim od najtežih poreznih prekršaja, a propisana novčana kazna za takvu vrstu prekršaja iznosi od 20.000 kn do 500.000 kn za pravnu, odnosno 10.000 kn do 300.000 kn za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost. Ali to nije sve. Novčanom kaznom će se kazniti i odgovorna osoba u poduzeću u svoti od 5.000 do 40.000 kuna.
Kada pričamo o vođenju blagajne ne mislimo o nekom uređaju koji zbraja prodane proizvode i naplatu, nego mislimo na evidencijsko vođenje knjige uplatnica i isplatnica za izdatke i primitke u gotovini.
Dakle svaka gotovinska uplata u blagajnu treba biti popraćena uplatnicom, a svaka isplata isplatnicom. Oba navedena dokumenta trebaju biti potpisana te nakon toga kronološkim redom upisana u blagajnički izvještaj. Izvješće se najčešće vodi za mjesec iako je dopušteno voditi ga za drugačije postavljena razdoblja.
Fiskalne blagajne obično imaju programsku mogućnost da se iz njih generiraju i izvještaji i tu bih spomenula da pripazite na to da se blagajnički minimum pojavljuje na izvještajima iz fiskalne blagajne jer bi u suprotnom inspektor taj iznos mogao smatrati viškom u blagajni.
Znači, imamo dvije blagajne, glavnu blagajnu u kojoj se evidentiraju sve gotovinske uplate i isplate i fiskalnu blagajnu u kojoj se vodi samo promet prodaje artikala i usluga za one koji su obveznici fiskalizacije.
Spomenuti minimum koji uvijek morate imati u fiskalnoj blagajni nije reguliran propisima i Odluka o njegovoj visini također treba biti spremljena uz blagajničke dokumenta. Ono što je regulirano propisima je blagajnički maksimum u glavnoj blagajni i jako je važno da kada se približite tom iznosu novac položite na žiro račun.
Visinu blagajničkog maksimuma određuje obveznik samostalno internim aktom, a najviše do ovih iznosa:
• mikro subjekti i fizičke osobe 10.000,00 kn
• mali subjekti 50.000,00 kn
• srednji subjekti 80.000,00 kn.
Željela bih samo napomenuti da se ovaj limit odnosi na sve blagajne poduzeća zajedno.
Oni koji su obveznici fiskalizacije uglavnom znaju da moraju voditi glavnu blagajnu i imaju mogućnost voditi je kroz fiskalnu blagajnu kroz koju izdaju fakture. Ali postoje mnoga poduzeća koja nisu obveznici fiskalizacije i ne naplaćuju svoje usluge gotovinski, no kad trebaju novac za refundaciju zaposlenicima, podižu ga s poslovnog računa.
Što bi značilo da bi podignuti novac trebali:
1. uplatiti u blagajnu poduzeća. Napraviti uplatnicu i evidentirati je u blagajnički izvještaj.
2. napraviti isplatnicu iz blagajne u kojoj je vidljivo da je riječ o refundaciji zaposlenicima koju zaposlenici moraju potpisati te, evidentirati izlaz novca iz blagajne.
S obzirom na to da se blagajnički izvještaj mora voditi u trenutku kada nastaje događaj, blagajničke evidencije mora voditi sam poduzetnik ili osoba koja je zadužena za te poslove u poduzeću. A onda se završetkom razdoblja blagajnički izvještaj nosi u knjigovodstvo.
Ona poduzeća koja se žele osloboditi vođenja knjiga blagajne to mogu učiniti tako da sve uplate i isplate u poduzeću vrši transakcijski.
Piše: Silvija Maletić