Prirodne ljepote, kulturne znamenitosti, plaže i more koje nitko ne može platiti… Kad je riječ o inozemnim turistima često se pretpostavlja kako znamo što žele i trebaju, kao i da je ono što imamo za ponuditi bez puno truda više nego dovoljno. Možda je godinama i desetljećima tako i bilo. Ali, je li tomu doista tako i danas, u digitalno doba, kad je do obilja informacija moguće doći u par minuta surfanja webom, a putovanja nikad nisu bila dostupnija?
Vremena su se drastično promijenila. Nije realno očekivati kako se isto nije dogodilo i s očekivanjima turista. Naravno, štošta se podrazumijeva, poput primjerice bitnih informacija o lokalnim običajima, tradiciji i bontonu, zakonima i sigurnosnim mjerama, tečajevima valuta, lokalnom prijevozu i tome slično. No, to su temelji, nužni kako bi se podiglo zdanje kvalitetnog turističkog doživljaja, ali nikako ne i dovoljni.
U razgovoru s dvije polaznice Upliftove akademije koje rade s inozemnim gostima pokušali smo doznati koji su to ključni elementi potrebni za njegovu izgradnju.
Traži se ipak nešto više
Ivka Koračak iz obrta Spirit of Korkyra kaže kako je njenim inozemnim gostima važno upoznati našu kulturu i doživjeti Hrvatsku što je autentičnije moguće dok borave u njoj. Što se ponude tiče, puno pružatelja usluga oslanja se samo na sunce i more, što Koračak smatra pogrešnim.
“Današnji turisti ipak žele nešto više”, naglasila je.
Kako bi doznala što im treba ili što žele, pita ih tijekom tura ili se gosti sami zanimaju za nešto.
Što turisti trebaju jako ovisi o profilu gostiju, rekla je Iva Silla, vlasnica nekoliko brendova interpretacije baštine, kulturnog turizma i turističkih proizvoda u Zagrebu, poznata po nesvakidašnjim tematskih obilascima glavnog grada.
“Kad bih morala odgovoriti u ime većine stranaca, rekla bih kako vole doživjeti svakodnevnicu. Iako žele vidjeti nešto drugačije i saznati nešto posebno, velika im je želja posjetiti naše glavne atrakcije i žao im je kad ih ne uspiju sve obići u jednom posjetu pa onda kuju planove kako će se vratiti”, istaknula je.
Vole se također dočepati obale, čak i kad su na kratkom putovanju, dodala je.
Loša usluga pojedinaca kvari dojam o svima
Prema njenom mišljenju, gosti koje Hrvatska najviše priželjkuje dolaze iz razvijenijih prekooceanskih zemalja, koji žude za našom zemljom jer je i dalje odredište koje se tek otkriva, pa je dolazak u Lijepu našu stvar prestiža.
“Mnogi ne znaju mnogo pa dolaze očekujući egzotičnu destinaciju. Zato su najzadovoljniji kad osjete autentičnost, ali ipak preferiraju dirigiranu autentičnost upakiranu u turistički proizvod. Mnogi vole osjećaj ekskluzivnosti – da su bili na mjestu izvan turističkih ruta. Cijene našu inovativnost u turističkoj ponudi, ali jako ih rastužuje ako prilikom boravka shvate da nam se dugovječni dućani, restorani i obrti gase. Posljednjih mjeseci su šokirani visokim cijenama. Cijene gostoljubivost, kvalitetnu prezentaciju, gastro iskustva i entuzijazam turističkih djelatnika. Isto tako, iznimno su osjetljivi na suprotno i itekako osjete i najmanji prijezir ili manjak uslužnosti”, upozorila je Silla.
Loša hrana, turističke zamke i neuslužnost ponekad mogu pokvariti dojam o cijeloj destinaciji.
No, ukupno gledano, inozemnim turistima ne treba puno kako bi bili sretni. Sve ih oduševljava, otvoreni su prema ljudima i pamte lijepe susrete, ma kako kratki bili.
Važno je istražiti tržište
Ističe kako malo tko pokreće turistički biznis razmišljajući o potrebama turista. Umjesto toga ljudi polaze od vlastite ideje i potencijala.
“Ne kažem da je to loše – odlično je pokrenuti nešto oko čega si strastven i želiš to podijeliti s drugima, ali ne znam jesam li ikada čula da netko govori da turistima nešto treba. Najviše svi griješimo baš u pretpostavkama – pretpostavljamo da samim time što smo smislili nešto, svi bi turisti trebali navaliti na to, a sve javne institucije povezane s turizmom bi nas nekako trebale podržati. Mnogi se ne potrude istražiti tržište i proučiti načine promocije i prodaje turističkih proizvoda i usluga i nisu spremni na dugotrajan put do stabilnosti i mukotrpan put održavanja te stabilnosti”, naglasila je Silla.
Mnogi turistički djelatnici i danas misle da bi trebalo turiste zatrpati podacima o našoj povijesti, a pogotovo junačkoj povijesti, istovremeno govoreći kako ih je vodič u nekoj drugoj zemlji udavio pričama o svojim herojima, uopće ne razmišljajući o tome kako se turisti osjećaju, ni ne potrudivši se razmisliti što bi ih doista interesiralo, napraviti paralele s njihovim svijetom i ne uvažavajući činjenicu da su na odmoru.
“Općenito mi se čini da je komunikacija s turistima često jednostrana i svodi se na uvjeravanje”, ocijenila je Silla.
Stalna edukacija
Kako bi držala korak, promatra trendove u inozemstvu i srodnim destinacijama i kretanja na domaćem tržištu.
Trudi se mijenjati ponudu kad primijeti zasićenje srodnim uslugama ili pojavu većih i jačih subjekata koji uzimaju velik dio tržišta. Temeljem stranih iskustava pokušava predvidjeti kako će se naše destinacije razvijati i gdje tu može biti mjesta za moju tvrtku.
“Dio sam više međunarodnih formalnih i neformalnih organizacija koje su prilika za razmjenu iskustava i praćenje kretanja. Kad god mogu sudjelujem u konferencijama koje bi mi mogle pomoći u razvoju, pratim neke korisne medije poput Skifta i Tourpreneur podcasta, a u neformalnim razgovorima sa svojim gostima također imam odličan uvid u potrebe mojih nišnih gostiju”, opisala je Silla.
Otkrivanje skrivenih dragulja
Općenito govoreći, ono što turisti uistinu trebaju u stranoj zemlji često nadilazi puku materijalnu udobnost, već se traže transformativna iskustva obogaćena autentičnošću, neposrednošću i doticajem s drukčijim kulturama i svjetonazorima.
Na umu treba imati i one koji njeguju prakse održivog turizma, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri očuvala cjelovitost odredišta i smanjio negativan utjecaj na okoliš.
No, treba biti spreman ponuditi im i otkrivanje skrivenih dragulja, smještenih izvan desetljećima utabanih turističkih ruta i nedostupnih slučajnim promatračima, kako bi što neposrednije došli u dodir s onim što čini srž lokalne kulture, običaja i načina života.
