- Vanja Šebek digitalnim se marketingom bavi više od 15 godina. Prvu polovicu u svojim agencijama, a drugu na Visokom učilištu Algebra
- U osam godina koliko predaje na Algebri, znanje s njegovih predavanja upijalo je više od 2500 polaznika iz 25 zemalja svijeta
- Smatra da trendove hrani slabost potrošača, a pogoni snaga medija
Poslovni i poduzetnički svijet, osobito marketinški, ima svoja pravila. Dress codove, poslovne ručkove, domjenke, konferencije, ušminkane LinkedIn profile. Sam o sebi gradi jednu lijepu priču. Priču o uspjesima, dok se silne prepreke koje koče, otežavaju i ometaju san, uglavnom prešućuju. Zato je veliko osvježenje razgovarati s nekime tko otvoreno govori i o drugoj strani. Ako želite čitati samo o ispoliranoj strani poduzetničkog svijeta, onda ovaj intervju s Vanjom Šebekom koji je dao za Mastercardov projekt Uplift i nije štivo za vas. No, ako vas zanima insajderski pogled nekoga tko slovi ne samo kao veliki profesionalac, već i osoba koja iskreno govori što misli, idućih nekoliko minuta čitanja moglo bi vam biti jako zanimljivo. Osobito zato jer Vanja ima itekakve reference. Bio je suosnivač dviju nagrađenih digitalnih agencija. Nositelj je kolegija Razvoj sadržaja za društvene mreže na diplomskom studiju Multimedijskog računarstva i Vođenje digitalne agencije na diplomskom studiju Digitalnog marketinga. Predavač je na Algebri i konzultant za digitalni marketing. Ima i još jedna stvar koju nam on nije rekao, ali smo saznali iz drugih izvora – studenti baš vole slušati njegova predavanja.
Vanja, nabrojali smo u uvodu doista podugačku listu iz vašeg životopisa. Sad nas zanimaju malo intimnije stvari o vama koje se ne daju iščitati iz CV-a. Kako i zašto ste se našli u svijetu poduzetništva? Jeste li lovili svoje dječačke snove? Jeste li mislili da je poslovni svijet lakši, teži, možda nježniji ili okrutniji od onoga što ste mislili kad ste tek u njega ulazili?
Pola vremena proveo sam u svojim agencijama, ganjajući plaćanja fakture pa sam prepjevao Adelinu pjesmu u „Chasing payments“, a drugu polovicu na Visokom učilištu Algebra, prvo kao voditelj marketinga, a kasnije kao voditelj studija. U agencijskom dijelu života radio sam svašta, od programiranja do marketinga, za stotine klijenata iz, manje-više, cijelog svijeta. Što se poslovnog svijeta tiče, ona ima dobrih i loših strana: s jedne strane tjera te da rasteš i razvijaš se, s druge strane radiš s ljudima, a po defaultu nisam njihov fan.
Što me na koncu dovelo do srećice u obrazovanju gdje imam priliku raditi s mladim, pametnim ljudima, otvorenim za promjene i napredak. Hah, a intimne stvari…. Idemo redom: još tamo početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, kao dječak u provinciji, sanjao sam… pa, još uvijek sanjam da će me, dok čekam zeleno na semaforu, iznenaditi moje pjesme na radiju. U poslovnom smislu, nemam nekih neispunjenih želja. Putem je bilo grešaka, neke stvari bih napravio drugačije, ali sve to me dovelo da sam danas tu gdje jesam, sretan, pa zašto onda uopće pomišljati što bi bilo kad bi bilo…
Vanja koji su najzanimljiviji trendovi u marketingu koji su se pojavili u posljednje vrijeme?
Ne mogu reći da me marketing oduševljava, još manje trendovi. Trendovi o kojima se priča, daleko su od trendova u primjeni. Marketinški svijet živi na ljudskoj površnosti i snazi medija. Dok je tako, trendove definiraju slabosti korisnika i moć tehnologije. U tehnološkom smislu, najzanimljivije su negativne posljedice utjecaja društvenih mreža na mlade.
Postoji li neki dobar “guru” s youtubea ili neke druge platforme kojega pratite i za kojega biste mogli preporučiti i drugima da ga malo poprate? Jesu li takve online platforme uopće dobar put za traženje ideja i inspiracija ili je previše lažnjaka?
Jedino koga pratim je Agadmator, dečko iz Križevaca koji je odličan šahist i ima super YouTube kanal na kojem redovito gledam analize šahovskih partija. Ne pratim nikog drugog. Mislim da ljudi vrijedni praćenja, nemaju vremena za društvene mreže. Većina pametnih stvari još uvijek je zakopana u knjigama.
Jesmo li kao zemlja dovoljno digitalizirani? Primjećujete li jako velik jaz između mlađih i nešto starijih poduzetnika u tom pogledu?
Mislim da jesmo. Vremenom su svi digitalizirali. Vidimo čak i javnu upravu digitaliziranu u nekoj mjeri. Svakako napredujemo.
Kakva je situacija s digitalizacijom u turizmu i smatrate li da bi ona mogla biti onaj presudni faktor budućim naraštajima turista kad razmišljaju o svojoj sljedećoj destinaciji?
Turizam je jako izložen tehnologiji jer trendove diktiraju korisnici. Zato je iznimno važno da se turistički djelatnici educiraju. Konkurencija je velika, tržište je zasićeno, korisnici su preopterećeni marketinškim porukama i ponudama sa svih strana, a adekvatno korisničko iskustvo nude uglavnom veliki igrači poput Bookinga i sl.
Na kojoj je razini medijska pismenost prosječnog šefa s kojima ste se susreli? Jeste li primijetili kako možda ne barataju dovoljno dobro najosnovnijim alatima?
Hahahah, pa mogu govoriti iz perspektive suradnje s klijentima u agencijskom poslovanju i da, mogu reći, što veći ego, to manje znanja u svakom pogledu, tako i u medijskoj pismenosti.
Koji su najvažniji alati za koje biste preporučili poduzetnicima da obavezno ulože vrijeme i energiju kako bi ih svladali?
Iskreno, nemam pojma. Mislim da svi troše podosta vremena kako bi pronašli idealan alat, neki razvijaju svoje… Mislim da su u formuli uspjeha alati konstanta koja ne utječe značajno na poslovanje. Možda jedini alat u koji trebaju ulagati je „zdrav razum“.
Jesu li mlade snage ipak u nečemu slabije u odnosu na one koji su se poduzetništvom krenuli baviti prije desetljeće ili dva?
Pa ne bih rekao. Mladi poduzetnici mi se čine manje opterećeni. Imaju mogućnost financiranja iz raznih izvora i ne boje se neuspjeha, prilično su samokritični i spremni na učenje. Stjecanje znanja im je dostupno na svakom koraku i to koriste, dijele informacije jedni s drugima i mislim da je to puno bolja okolina za poduzetničke inicijative nego li smo imali mi i generacije prije nas.
Vidim da vam je psihologija također fokus zanimanja. Koliko nas u poslovnim odlukama pokreću ili koče strahovi ili pak preveliki ego?
Je, volim psihologiju, ali nemam dovoljno znanja da bih mogao komentirati poslovne odluke u tom kontekstu. S ljudske strane, industrija je prekrivena finim premazom ega koji nestane kada se počiste konferencijske dvorane i fotografije s društvenih mreža i onda vidite da nema razlike između poslovnog i svakodnevnog svijeta. Mislim da je to normalno, da u svim odlukama koje donosimo i strah i ego imaju veliki utjecaj, bitno je naučiti kako ih balansirati za dobrobit svih koji će osjetiti posljedice naših odluka i imati na umu da je naš izbor da učinimo druge sretnima ili tužnima.
Jeste li vidjeli koji put na konkretnim primjerima kako je čista emocija bila jača od razuma? Kako pobijediti strah od ulaska u nešto neizvjesno poput pokretanja svog poduzeća?
Pun sam takvih primjera. Većina je vezana uz moje odluke (smijeh). Kako nam je razvoj civilizacije dao određenu egzistencijalnu sigurnost, sve više smo vođeni emocijama. I mislim da je zanesenost i romantiziranje poduzetništva veći problem od straha. Svi gledaju sjajni celofan u koji su zamotane poduzetničke priče kojima smo izloženi u medijima. Nikom se ne da čitati dugačke članke koji se bave preprekama kojima smo izloženi zbog loših političkih odluka, poreznog opterećenja, administracijom i slično. Većina poduzetnika koje znam, u svakoj normalnoj zemlji imali bi još pokoju nulu na broju zaposlenih i na računima.
Kako se obuzdati u trenucima kad su poslovne ideje na rubu prevelikog rizika? Postoje li neka pitanja koja čovjek sam sebi može postaviti, možda i zapisati odgovore pa da racionalnije sagleda situaciju u kojoj se našao?
Million dollar answer. Pa zato se rade poslovni planovi, u bilo kojem formatu. Tjeraju nas da razmišljamo kritički o vlastitoj ideji i da pokušamo razmišljati dugoročno. Moj savjet je računajte na najlošiju varijantu. Kada ste gotovi, svoje prognoze smanjite za 30%. Ako tako možete poslovati, sigurno ćete uspjeti.
