Pratim Algebru pomalo još od ranih dana te tvrtke. Počeli su s radom taman u vrijeme kad sam bio na prvim godinama fakulteta. Iskreno, bio sam skeptičan prema privatnoj inicijativi u obrazovanju, barem u našim krajevima. Mislio sam kako će sigurno naći svoj poslovni model u tome da tvrtke plaćaju edukacije svojim zaposlenicima, pa eventualno da imaju neke prekvalifikacije, ali uglavnom, kako plafon nije osobito visoko.
Oh, kako sam samo bio u krivu! Ne samo da su me razuvjerili, već su mi pokazali kako moderan pristup školovanju nudi puno više od okvira u koje smo se ukalupili u školskim klupama. Dvadesetak godina nakon Algebrinih početaka, s Igorom Kundićem, članom Uprave tvrtke, pričam o tome što sve polaznicima nude. A ne znam odakle bih počeo jer edukacija ima pravo more.
Gospodine Kundić, koji su najpopularniji programi koje Algebra nudi i koji uvijek privlače najviše ljudi?
– Na to pitanje mi je prilično teško odgovoriti jer mi je teško usporediti „najpopularnije“ programe, budući da imamo desetak poslovnih područja koji se onda granaju na više od 1.000 proizvoda i usluga koje nudimo u području IT-a i poslovne edukacije.
Podatkovna znanost, kreativno upravljanje dizajnom i komunikacijama, a onda i ono što mi je osobito privuklo pažnju – razvoj računalnih igara, dio su toga što se polaznicima nudi. Znanja su to koja se teško ili tek djelomično mogu steći čak i u usmjerenim srednjima školama. Za fakultete također nisam siguran koliko su se modernizirali od onih dana kad sam ja studirao. Od mladih ljudi čujem da stvari idu na bolje i to me veseli. No, promjene koje se tako brzo događaju oko nas, jednom relativno krutom institucionaliziranom aparatu sigurno nije lako pratiti. Zanima me koliko je Algebri lakše.
U kojim ste područjima tijekom prakse ustanovili da postoji najviše rupa u znanju proizašlih iz „standardnog“ školovanja u srednjim školama i fakultetima, a koje vi nadopunjavate potrebnim znanjima?
– Možda će zvučati čudno, no smatram da bismo, kada bi nam fokus bio nadopunjavanje potrebnih znanja proizašlih iz formalnog srednjoškolskog ili fakultetskog obrazovanja, išli u krivom smjeru. Smatram da je formalno obrazovanje sa svim svojim izazovima izuzetno kvalitetno i da mladi dobivaju vrlo kvalitetno obrazovanje u RH. Ono što je svima izazov, ali ne samo u Hrvatskoj, jest brzina promjena na tržištu i uvođenje novih tehnologija, načina poslovanja i komunikacije – a što dolazi s digitalnom revolucijom ali i svim izazovima koje je donijela pandemija. Tako da smo fokusirani na budućnost i koje će digitalne, kognitivne, socijalne vještine trebati pojedinci kako bi mogli ispuniti sve svoje ciljeve i bili konkurentni na našem ali i svjetskom tržištu.
Kako promatram što sve nude, vidim par programa koji me zanimaju. E-leadership mi, primjerice, ne bi škodio. Ali osjećam malu blokadu. Potpuno bezrazložnu i potpuno iracionalnu.
Kako nekoga tko već deset ili dvadeset godina radi motivirati da se ponovno prebaci u ulogu „studenta“ koji doista mora nešto učiti? Pretpostavljam da vam je to dodatan izazov.
– Idemo biti pozitivni i razmišljati kako ne postoje osobe koje su zadnjih 10 godina radile, a da pritom nisu učile, to je nemoguće u današnjem kontekstu. Ako možemo definirati „studenta“ kao osobu koja neprekidno uči na radnom mjestu, mijenja se i prilagođava promjenama kojima je svakodnevno izložena, njoj neće biti nikakav izazov uključiti se u neke formalne edukativne programe. Dapače, pojedinci su danas itekako svjesni da samo takvim pristupom mogu razvijati karijeru u željenom smjeru.
Ljudi iz Algebre uspjeli su od privatne ustanove za obrazovanje napraviti brand pa je njihovo visoko učilište prva asocijacija kad netko pomisli da bi trebao uložiti u vlastito znanje. Od samih su početaka imali viziju koju svih ovih godina ostvaruju. Čini mi se zato kako je važan dio njihove filozofije pokazati drugima da koji put trebaju otpustiti kočnice, slušati instinkt i odvažiti se u onome za što imaju osjećaj da bi moglo biti nešto dobro. Nešto njihovo.
Jeste li uspjeli neke od polaznika potaknuti da se kod njih probudi i poduzetnički mindset koji uključuje puno više hrabrosti, ali i rizika?
– U ovome dijelu imamo iznimno puno aktivnosti. Zadnjih nekoliko godina posjetili smo Harvard, MIT, Stanford, University of California Berkeley… gdje nam je namjera bila upoznati najbolje prakse u tom segmentu. Na studiju imamo kolegije koji su vezani uz poduzetništvo i razvijaju taj poduzetnički mindset kod studenata. Određeni broj naših studenata nakon što su završili obrazovanje otvorili su svoje firme i vrlo su uspješni.
Na njihovoj stranici otvaram dio nazvan Alumni klub. Tamo se, pored slika, nalaze i kratke biografije običnih ljudi koji govore svoju priču. Dijana Ćuzela je, primjerice, nakon završenog digitalnog marketinga na Algebri pokrenula tvrtku za proizvodnju luksuzne kozmetike. Tomislavu Luliću je nakon završenog sistemskog inženjerstva Microsoft dodijelio titulu MVP za Office 365, a pitanje je što tek čeka Andreja Pavelića, Marija Filjka i Karla Kožula koji su na trećoj godini preddiplomskog studija primjenjenog računarstva. Igor Kundić pojašnjava mi da je pomoć mladima s dobrim idejama jedan od najvažnijih ciljeva koje Algebra ima.
– U sklopu Algebra LAB-a djeluje najstariji hrvatski poduzetnički inkubator. Svi naši polaznici pozvani su prijaviti se sa svojim idejama u inkubator, gdje također pomažemo razviti poduzetnički mindset. Taj je mindset prije svega pitanje stava, usvajanja onoga što zovemo “can do” pristupa, koji znači da ne odustajete kad vas zapljusnu problemi i zapreke, već tražite uvijek iznova nove mogućnosti i nove pristupe. Rekao bih da poduzetnički mindset ima puno toga zajedničkog s dječjim mindsetom. Kao dijete se usudiš napraviti puno više stvari, pokušavaš, započinješ ne razmišljajući “što ako ne uspijem?”. Kada odrastemo, počinjemo puno više kalkulirati i na neki se način “odlučimo” razmišljati poduzetnički. Ovakvi programi služe i tome da nas oslobode pritiska neuspjeha, s kojim se kao odrasli teško nosimo.
Strah od neuspjeha. To je kod nas odmah primijetio jedan strani stručnjak s kojim sam imao prilike razgovarati prije više od deset godina. Rekao mi je kako je u Njemačkoj, Danskoj ili Estoniji sasvim normalno da mladi, perspektivni ljudi još u studentskim danima pokušavaju pokrenuti svoj startup ili neki ozbiljniji projekt koji osim truda, vremena i energije, traži i nešto financijskog ulaganja. Ako projekt i ne uspije, vrlo brzo su usvojili neprocjenjivo iskustvo o tome što treba učiniti da uspiješ, a koje su greške na kojima se možeš poskliznuti. Tamo se početnom neuspjehu nitko ne ruga i nitko ga se ne srami, već su ljudi ponosni što su pokrenuli nešto svoje. Sjetim se stalno komentara na uspjeh Mate Rimca. Ljudi skriveni iza tipkovnica pišu – „Ma, to je još na nestabilnim nogama i jednom će možda tvrtka propasti!“ Pa što onda? Ako i propadne, iza nje će ostati stotine stručnjaka koji su usvojili znanja koja donedavno nigdje u Hrvatskoj nisu ni mogli dobiti. Od njih sto, deset će sigurno otvoriti svoju tvrtku i raditi nešto novo, uzbudljivo i zaposlit će opet neke nove ljude. Uz takve inkubatore, uz Algebru, druge domaće i strane izvore koji nam mogu prenijeti potrebna znanja, doista je teško pronaći izgovor da život prođe pored tebe, a nisi iskoristio neku od ponuđenih prilika.
Igor Kundić uskoro će napuniti pedeset godina, a vidim kako ga i dalje goni želja da svoje polaznike, ali i sebe samoga, pogura još više prema naprijed i kako filozofiju da se čitav život uči i sam živi.
Na koji biste program sad najradije sami sebe poslali da imate vremena?
– Smatram da vremena za učenje uvijek moramo pronaći. Uvijek će postojati izgovor da nemamo vremena za ovo ili ono, no to je loš izgovor. Trebamo naći vremena. Primjerice, prošli tjedan smo imali edukaciju vezano uz OKR (Objectives and key results, u prijevodu, ciljevi i ključni rezultati) jer nam je tema prilično interesantna za budućnost. Teško mi je dati konkretan odgovor, makar sam svjestan da je to vaša želja, no ja sam si napravio neke razvojne planove za iduću godinu u kojima se želim razvijati, a oni ulaze i u područje leadershipa, HR-a, IT-a.
Vidim da nemam ni ja pravo na izgovore. Za razvoj sam računalnih igara ipak malo prestar. Kriptovalute pak i cijela ideja oko blockchaina jako su mi zanimljivi, a samu srž tehnologije zapravo još nisam shvatio. Čini mi se da sam na Algebra LAB-u vidio da se nude neka predavanja o tome. Biti ponovno student nakon više od petnaest godina ne bi trebalo biti teško sad kad točno znam što me zanima. Možda me nova znanja malo i opamete u pogledu ulaganja u kriptovalute, pa drugi put između mora „shitcoinova“ s kojima sam se dosad opekao lakše odaberem neki novi bitcoin.
Razgovarao: Oliver Vitko
