- Mari Greget je profesorica ekonomske grupe predmeta u srednjoj ugostiteljskoj turističkoj školi, osnivačica brenda ‘komiška’, DMC-a HedonISSAm, suvlasnica prvog sushi fusion restorana ‘Peškarija’ na Visu
- U potpunosti živi svoj otok, razvija ideje, a nije odustajala ni kad joj je birokracija stajala na putu
- Snažno se zalaže za to da edukacija turističkih djelatnika mora biti sustavna
U jeku pandemije rodila se ideja da posjetiteljima Komiže ponudim nešto drugačije! Tetovažu “komiška” imam već dugi niz godina i reakcije na nju su uvijek svima bile fenomenalne. Tetovaža je namjerno pisana malim početnim slovom jer sam htjela da bude drugačija od kalupa i okvira. U razgovoru s prijateljem učinila mi se savršena za logo brenda kojeg je on i napisao. Dugo sam se mučila s izradom i nabavom majici s obzirom da me zanimaju jedino prirodni materijali, po mogućosti organski ili reciklirani. Nema onoga tko ne obožava Komižu i naš jedinstven dijalekt pa je bilo logično da upravo njega ponudim zaljubljenicima u naše mjesto, prvenstveno u jednoj formi suvenira. Naš dijalekt, nažalost, pomalo izumire, što mi je bilo dodatna motivacija. Zatim je prof.dr.sc. Joško Božanić podržao moju ideju i dao mi privolu da se koristim njegovim radovima. Zar ima boljeg suvenira iz Komiže od toga?”
“More, more i more”, počinje svoju priču Mari.
“More i kuhanje, brodovi i brzina, restorani, hrana, vina, ples, priroda i moj pas. Jednom riječju – hedonizam, kako se i zove moj brend!”, entuzijastično će i objašnjava da je i njezin drugi brend, onaj održivih suvenira i nazvan “komiška“, namjerno pisan malim početnim slovom. Mari je, osim što je vlasnica niza uspješnih brendova, i nastavnica ekonomske grupe predmeta u srednjoj ugostiteljsko-turističkoj školi na Visu, ali i suvlasnica prvog viškog sushi bara te nezavisna gradska vjećnica. Puna je Mari od Komiže i Komiža je puna Mari. Ova ponosna žena zaljubljena je u svoj otok, primjetno je to, bez uvijanja, u svakoj njenoj rečenici, poslovnom planu ili inicijativi kojom Vis i Komižu nastoji približiti svim onim dušama koje nemaju privilegiju da tamo “bace šešir” za zauvijek.
Pet kratkih pitanja za Mari Greget:
Moj najveći poslovni izazov je… Zapošljavanje djelatnika. Nažalost, 90 posto djelatnika u ugostiteljstvu i turizmu je nekvalificirano – što stvara ogromne probleme, pogotovo ozbiljnim objektima. Rad s ljudima nije za svakoga. Konobar ili kuhar mora biti educiran, kao i stomatolog. Ispada da tacnu može nositi tko god poželi. Tko god poželi može skuhati kavu bez jednog dana edukacije ili prakse. Smatram da je na zakonodavnoj vlasti da se po pitanju ove problematike hitno nešto poduzme. Točno se osjeti kako vam je i tko skuhao kavu, zar ne?
Najveća moja pobjeda je… Sushi bar Peškarija koji je zaživio na najudaljenijem ribarskom otoku već prvu sezonu i postao glavno mjesto dobre hrane, glazbe, vina i koktela u Visu. Prevladali smo bezbrojne birokratske prepreke, ljudsku ljubomoru i zavist – da ne kažem i zloću.
Za pet godina bit ću… GM/FB manager u jednom od održivih hotela na Visu.
Voljela bih da sam na početku svog poduzetničkog puta znala… kakva je birokracija. Voljela bih da su svi ti birokratski uvjeti ukoričeni i da postoji službeni priručnik za mlade poduzetnike u kojem možete pronaći sve što vam je potrebno za pokretanje obrta ili firme. Možda i napišem jedan takav priručnik za ugostitlje, da novim poduzetnicima olakšam porođajne muke koje meni nije imao tko olakšati.
Na Uplift akademiji želim naučiti… više konkretnih ideja koje se mogu implementirati u poslovanje održivog turizma u Hrvatskoj.
“Te sam zime, 2020. godine, ugledala zanimljive maske za mobitele. Naime, podsjetile su me na konzerve tunjevine bivše tvornice Neptun, koje smo svi obožavali. Još i danas pamtim miris i okus tih konzervi”, priča nam Mari. Što je onda učinila?
“Kontaktirala sam vlasnika bivše tvornice. Pitala sam ga smijem li posjetiti tu bivšu tvornicu i iskoristiti materijale i vizuale koji su obilježili našu povijest. Pokušala sam čak pronaći i proizvođača maski koji bi ih bio voljan raditi od recikliranih materijala, no to je usred pandemije naprosto bila nemoguća, preskupa misija! Majice s vizualima konzervi su mi se činile mnogo lakše za realizaciju i odmah sam krenula na posao“ objašnjava ova Komiška kako je “skuhala” svoju sjajnu ideju.
No, ideja je bila jedno, a hrvatska birokracija, nažalost, nešto sasvim drugo.
“Od ideje do finalnog proizvoda, onako kako sam ga zamislila, prošlo je godinu i pol dana! Nikada nisam mogla ni zamisliti da će tiskanje majici u Hrvatskoj biti tako izazovan posao. O šivanju da i ne govorimo. Naposljetku sam od šivanja morala i odustati jer je cijena naprosto previsoka”, kaže Mari.
Zima je za ideje, ljeto je za realizaciju
Ljutnju birokracijom ne krije, ali opširnije – obećava pričati u nekom drugom razgovoru.
“Nisam imala pojma da ljudi u našoj zemlji, u velikoj većini, tako loše stoje s poslovnim bontonom. Nikada se neću naviknuti na neposlovno ponašanje dobre većine ljudi – i to u 2023. godini. Mislim da, ako hoće biti poduzetnici, naši građani moraju baratati s mnogo više fleksibilnosti i, konačno, dostupnosti poslovnim suradnicima. Neodgovaranje na mailove danima definitivno nije dio poduzetničkog bontona. S druge strane, ja sam imala tu sreću da imam mnogo prijatelja koji su javne osobe, koje su se oduševile mojom idejom i koji su htjeli biti dijelom ove priče. S ponosom su fotografije naših majici objavljivali na svojim društvenim mrežama i širili riječ o tome gdje ih se može kupiti!”, zahvalno će Mari.
U smislu poslovnih obveza, njeni se zimski i ljetni dani uvelike razlikuju. Zima je rezervirana za ideje, za pripremu, za slanje mailova i poziva koji se onda konkretiziraju ljeti. Kako izgleda život na otoku zimi, Mari i još dvije Uplifterice, Dajana Brajčić Jurica i Ivana Čičmir otkrile su u razgovoru za Uplift koji možete pročitati na linku.
“S obzirom na to da sam na puno radno vrijeme zaposlena i kao nastavnica ekonomskih predmeta u školi bila sam prisiljena razviti vrlo dobre organizacijske vještine – jer tko će sve to pohvatati; škola, “komiška”, sushi bar “Peškarija”… No ja sve to obavljam s velikim, izrazitim zadovoljstvom. Želim i da “komiška” i sushi bar ostanu ovako kvalitetne priče kao što su danas, priče koje pričaju o kvaliteti, a ne o kvantiteti.
Zato se prijavila i na Uplift akademiju.
„Prijavila sam se jer me marketinški izrazito privukla cijela prezentacija projekta, s obzirom da sam u turističkoj industriji od svoje 14. godine i da učenicima konstantno stavljam naglasak na održivost, inovativnost, suvremenost i educiranost.“
