- Carlos Picanço je direktor marketinga i prodaje portugalske agencije Futurismo Azores Adventures
- U intervjuu priča kako funkcionira turizam u Portugalu, što su im bolne točke i što misli u hrvatskom turizmu
- Pojam „održivost“ objašnjava na potpuno drugačiji način
Krasni su ti Azorski otoci, osvajaju već na prvu fotografiju. To im se mora priznati. Zeleno vulkansko otočje koje izviruje iz Atlantskog oceana sigurno turistima ima mnogo toga za ponuditi, osobito onima koji vole aktivni odmor. Carlos Picanço ima sreću da radi u agenciji Futurismo Azores Adventures koja je u vlasništvu njegove obitelji već 30 godina. Tema za razgovor s ovim stručnjakom ima napretek, a osobito je zanimljiv jer su Portugal i Hrvatska zapravo jako slični u pogledu turizma. Obje su zemlje relativno male, prijateljske i sigurne, a okrenute su morskom turizmu. Obje nude dijelove čiste netaknute prirode. I obje muče slični problemi. S Carlosom smo pričali povodom njegova posjeta Lijepoj našoj u sklopu Best Stay konferencije održane u listopadu.
Covid je jako pogodio turizam na Azorima. U slučaju da ponovno vidimo sličnu pandemiju, koje su lekcije koje ste naučili?
- Vrijednosti su vrijedne! Iznimno je važno da tvrtka čvrsto drži do svojih vrijednosti i da ima jasnu misiju i viziju. To se mora ugraditi u sve aspekte tvrtke.
- Mentalitet je ključan! Tvrtka mora promovirati rast i mentalitet neprekidnog učenja kako bi mogla napredovati
- Prihvatite promjene! Ako ih spojite s prethodne dvije spomenute točke, promjena će doći iz vrijednosti i mentaliteta. Svi moraju biti spremni na brze promjene kako bi mogli zgrabiti prilike.
- Tehnologija osnažuje! Iskoristite svaku priliku za istraživanje i uključivanje tehnologije u svoju organizaciju kako bi unaprijedili sustav rada, skupljanje podataka za analizu, komunikaciju, ali i marketing i prodaju.
- Niti jedna tvrtka nije otok. Ključ je u suradnji! Tijekom vremena počeli smo više surađivati na svim razinama i vjerujemo kako je to ključ rasta jer može proširiti i našu ponudu, kao i mogućnost učenja.
Sve karte bačene na turizam
U našoj maloj zemlji matematika nije osobito komplicirana. Ako smo imali dobru sezonu, gospodarske će brojke biti solidne. Ako slučajno nismo… pa, znate što nam slijedi. Ono što stručnjaci nazivaju prevelikom izloženosti turizmu, narod kaže slikovitije. Ako turizam kihne, svi ćemo nositi gaće na štapu! I mi i Portugalci.
Imate li u Portugalu sličan problem da ste skoro sva jaja stavili u istu košaru ili ste vi bili barem mrvicu mudriji?
„I u Portugalu i na Azorima turizam ubrzano postaje glavni sektor. Unatoč tome, ne treba kriviti turizam, već nespremnost drugih sektora da se razvijaju jednako brzo. Ako izuzmemo pandemiju COVID-a, koju je ekonomija itekako osjetila, turizam je bio katalizator urbane generacije, kvalificiranja ljudi i pomaganja drugim sektora gospodarstva, pa čak je gurao i tehnološki napredak.“
Osim toga što su prerizično izložene samo turizmu, Portugal i Hrvatsku muči još jedan zajednički problem. Radna snaga. S Azora je otišlo mnogo stanovnika i ostala su upražnjena radna mjesta. Najave gostiju su stizale, a morao se brzo riješiti problem tko će ih uopće poslužiti.
Gospodine Picanço, gdje sve osjećate manjaka radnika i jeste li uopće bili spremni na takav udar?
“Ovog ljeta prvi se put na Azorima doista ozbiljno razgovaralo o ovoj temi, osobito o utjecaju na restoransku industriju. Ali hoteli također osjećaju iste probleme. Zanimljivo je i to što smo na otočju osjetili i manjak vozača autobusa. Imamo malu zajednicu useljenika iz drugih zemalja koje govore portugalski poput Brazila, Angole, Cabo Verdea i Sao Tomea, a koji nisu stigli raditi samo tijekom sezone. Što se Futurisma tiče, situacija je drugačija. Imamo stalno osoblje koje broji 60 ljudi, a tijekom godine dolaze stažisti iz različitih krajeva Europe kako bi učili od našeg tima. Na taj smo način pojačali i specijalizirali osoblje koje nam treba, a kakvo nije moguće naći drugdje na Azorima.”
Hranu ili piće uglavnom bilo tko može donijeti, pospremiti sobu također ili bukirati smještaj nekim gostima. Međutim, turizam je puno više od toga. Zahtjevan je, naporan i za tijelo i za živce i puno kompleksniji od onoga što se na prvu čini. I stalno se mijenja.
“Klijenti nisu uvijek razumni”
Koje su bile najteže lekcije koje ste morali naučiti lokalce s Azora koji su htjeli graditi karijeru u turizmu?
“Kako naporno raditi jer rad tijekom sezone iziskuje i rad preko vikenda i na praznike, a to je teško prihvatiti ljudima iz našeg podneblja. Što se razvoja karijere tiče, važno je svima dati do znanja kako se ona ne može razviti odmah, već je potrebno konstantno se razvijati na različitim područjima.”
Da vam ovog trenutka stigne mladi učenik koji želi graditi karijeru u turizmu, ali ne zna ništa – kojih je prvih pet lekcija kojima ćete ga podučiti?
“Razmisli o tome što doista želiš i pokušaj raditi u tvrtki koja njeguje slične vrijednosti kako i ti. Nikad ne prestaj učiti i budi ukorak s trendovima u svom sektoru. Nauči razumjeti i prihvatiti različite kulture i različite načine života. Klijenti nisu uvijek razumni. Oni koji put razmišljaju emotivno, stoga nauči kontrolirati svoje emocije kako bi se mogao nositi s njihovima. Pristojnost je ključ turizma. I konačno, potrebno je shvatiti kako turizam nosi pozitivne vrijednosti. On je važan kako bismo bolje razumjeli druge i svijet u kojem živimo. Osobito je važno da mladi ljudi to shvate.“
Azorsko otočje reklamira se kao eko destinacija. Što to točno znači? Postoje li kod vas stroža pravila oko toga kako smijete razvijati svoje otočje?
„Za nas je bilo nemoguće ne postati eko destinacija. Priroda koju imamo sama nam je to nametnula. Osim toga, u kulturi Azoraca je da nisu baš spremni odreći se nečega svoga kako bi to predali drugima. Taj sukob između razvitka turizma i zaštite onoga što je „naše“ stalno je vidljiv jer mnogi su projekti pod neprekidnim pritiskom lokalne zajednice. Zbog tako oštrog stava ljudi mnogi veliki projekti nisu prihvaćeni, što je zaustavilo izgradnju velikih rezorta diljem otočja, a osobito u zaštićenim prirodnim područjima koji na Azorima imamo mnogo.“
Jednaod prvih asocijacija kad se spomene Portugal meni je gotovo uvijek hrana. I to ne bilo kakva već morski plodovi. Zanimljivi guščji trupci kakvih kod nas nema, razni rakovi friško izvađeni iz Atlantskog oceana, riblje juhe, pa čak i bakalar kojega u tu zemlju uvoze i pripremaju na tisuću načina. Upitao sam Carlosa asocira li Hrvatska njega na neku hranu od koje cure sline? Odgovor mi je pokazao kako mi na našoj gastronomiji moramo još puno, puno raditi.
Opet ponavljam, o hrvatskom turizmu ne znam previše, ali tijekom rada susretao sam se s mnogim kuhinjama. Na žalost, Hrvatska nije jedna od onih zemalja na koju odmah pomislim kad se govori o gastronomiji.
Iskreno i bez uvijanja. Takvi bi razgovori uvijek trebali biti. Zato i ja Carlosu priznajem s kojim sam se baš lošim stranama hrvatskog turizma tijekom godina susretao. Taksisti nerijetko oderu turiste za tisuću kuna iako su ih odvezli samo nekoliko kilometara. Pizza se na nekim mjestima (puno se ovog ljeta pisalo o jednoj pizzeriji na Hvaru) naplaćuje 400 kuna. U mnogim restoranima se pod jadranskom prodaje uvozna smrznuta riba.
Kako reagirate kad vidite da konkurencija nepošteno posluje? Prijavljuju li ih ljudi sami ili puštaju da tržište samo eliminira love u mutnom?
„Bez brige, imali smo i mi takvih slučajeva, ali posljednjih godina konačne cijene moraju biti jasno vidljive i zbog toga su takvi slučajevi postali prilično rijetki. Osim društvenih medija poput TripAdvisora na kojima mogu ostaviti loše recenzije, gosti na raspolaganju imaju i knjigu žalbi koja također mora biti izložena na jasno vidljivom mjestu. Vlasnici potom moraju objasniti sve turističkoj inspekciji. Ako se dokaže da su doista varali, mogu biti novčano kažnjeni, a u ozbiljnijim slučajevima mogu izgubiti i licencu.„
Tijekom razgovora primijetio sam kako Carlos stalno spominje jednu riječ. Sustainability. Održivost. Kako bih saznao zašto baš nju stalno tako žustro ističe, pitao sam ga kakvi bi bili najgori scenariji po pitanju održivosti? Ako zatvorimo uši na doista očite klimatske promjene, upozoravanja stručnjaka na divlji razvoj turizma i još sto drugih stvari koje uglavnom ne volimo čuti.
Kako bi turizam u Portugalu mogao izgledati 2100. godine ukoliko zanemarite sve ove važne teme?
“Jasno nam je vidljiv dramatični porast suša i šumskih požara koji bi mogli dovesti do smanjenja broja atraktivnih lokacija. Mi to zovemo smanjenjem prirodnog kapitala. Već osjećamo probleme i s dobavnim lancem, a moguć je scenarij da se on još i dodatno zakomplicira. I ekonomska migracija u kojoj bi naši ljudi nastavili odlaziti prema bogatijim zemljama morala bi nas primorati na još veći uvoz radnika, što bi dugoročno moglo smanjiti našu autentičnost. Najbolji scenarij je iskrena prilagodba našoj realnosti koju često negiramo. To bi značilo promjenu u transportu, promjene u hotelima, ali najviše promjene u navikama turista i onome što im turističke destinacije mogu ponuditi.“
Gledanje kitova u njihovom prirodnom ambijentu jedna je od onih održivih atrakcija koju Carlosova agencija nudi, a koje nama s Jadrana zvuče jako egzotično. Portugal je bio jedna od prvih zemalja koje su zabranile barbarsku tradiciju ubijanja ovih velikih sisavaca i tako su uspjeli sačuvati neke od fascinantnih vrsta kojima je prijetio nestanak. Da to nisu učinili još 1986., turizam bi im bio siromašniji. Svako vrijeme donosi takve izazove. Potrebno je slušati ono što znanstvenici imaju za reći i povući poteze čiji će se efekti vidjeti tek za koju godinu ili čak desetljeće. Bez obzira dočekujete li svoje goste s Boa tarde, Dobar dan ili Guten Tag.
