- Romana Ban se nakon ugostiteljstva u kojem je stekla veliko iskustvo prebacila u zdravstveno-ruralnu granu turizma
- Njezin obrt Art Club promovira sve vrste umjetnosti, bez razlike
- Divi se svim privatnicima u Hrvatskoj i vjeruje da mjesta na tržištu ima za sve
“Vrsta psihoterapije koju sam specijalizirala bavi se dubokim emocijama i direktno nesvjesnim sadržajem, jer zaobilazi otpore uma”.
36-godišnja Romana Ban dolazi iz malog slavonskog sela Beničanci, a posljednjih 20 godina živi u Osijeku. Magistra je edukacije likovne kulture, akademska kiparica i studentica završne godine Poslijediplomskog specijalističkog studija Art terapije.
S bratom, koji je obrazovani ugostitelj, otvorila je cafe galeriju u kojoj su radili međunarodne suradnje i promovirali domaću kulturnu scenu iz područja likovne, glazbene i scenske umjetnosti i književnosti. Održavali su i radionice za djecu, kao i školu crtanja. Bila je to mala kreativna oaza grada. Dolazak pandemije Covida mnogo je toga promijenilo. Art Caffe se našao u problemima, brat je otišao raditi u inozemstvo, a Romana je ostala nezaposlena. Bilo je vrijeme za novi početak.
Pet kratkih pitanja za Romanu Ban:
Moj najveći poslovni izazov bio je… nastaviti dalje nakon svakog zatvaranja lokala radi Covida.
Moja najveća pobjeda je… vidjeti zadovoljne goste, te izlagače, izvođače i zadovoljnu publiku koja se vraća k nama.
Za pet godina vidim se… kao voditeljica Art terapijskog Kampa i organizatorica izleta po Slavoniji i Baranji.
Voljela bih da mi je na početku mog poduzetničkog puta netko rekao… da je profit bitniji od zabave 🙂
Na Uplift akademiju sam se prijavila… zato što u svom obrazovanju nisam imala niti jedan od ovih predmeta koje Uplift akademija nudi, a koje smatram neophodnim za poduzetništvo.
Umjetnost bolje klizi uz čašu pića
Početak poduzetničkog puta za Romanu je bio hrabar i odvažan. S bratom je otvorila zanimljiv koncept. Art club mjesto je koje je bilo otvoreno za javnost od ponedjeljka do subote od 8 do ponoći, a zarađivalo se od prodaje alkoholnih i bezalkoholnih pića. Kako Romana tumači, poslovanje u ugostiteljskoj branši u centru grada je moguće održati iznad nule samo uz puno truda i rada, uz neprestanu inovativnost u poslu, kako bi se istaknuli od konkurencije. Kad je stigao Covid, a lokal se malo otvarao i malo zatvarao, njezin brat odlučio je otići u inozemstvo gdje je poslovanje ipak nešto lakše. To Romanu nije pokolebalo, već ju je samo potaknulo da se prilagodi koliko god može.
Poslovanje bez stalnog prostora
Eventi su se tako, umjesto na jednom mjestu, počeli održavati po cijelom gradu. U zatvorenim i otvorenim prostorima prepoznatljivim po tome da se u jednoj večeri moglo vidjeti, čuti i svim osjetilima doživjeti više vrsta umjetnosti. Otvorenje likovne izložbe, promocija knjige poezije i glazbena večer ispreplitali bi se koji put u istoj večeri, a koji bi put bili začinjeni i dodatnim performansom.
Kulturna scena grada na Dravi je dobra i bogata jer Osijek je poznat po svojim umjetnicima svih generacija koji vole izlagati. Slavonci su uvijek i bili poznati po tome da ono što imaju vole dijeliti s drugima. Ne vrijedi to samo za hranu i piće, već i umjetnost. Amaterski umjetnici i akademski, bez razlike, svoju su scenu nalazili u Romaninoj organizaciji. Ali, stiglo je vrijeme za zaokret. Put u nešto posve novo. Art terapiju.
Umjetnost koja liječi
Romana Ban s posebnim žarom tumači svoj novi poslovni fokus. Art terapija već na prvu djeluje avangardno, stoga odmah stiže pojašnjenje toga što nudi i čemu zapravo služi.
“Art terapija je vrsta kreativne terapije koja liječi terapijskim procesom. Osim što pomaže kod psihičkih poremećaja, može se koristiti za relaksaciju, za osnaživanje unutarnjih potencijala i kreativnih resursa. Primjenjiva je za sve dobne skupine. Često se koristi u kombinaciji s tjelesnim, glazbenim i dramskim izražavanjem ili igrom, iako je likovno izražavanje najviše zastupljeno u ovoj vrsti terapije. Razlika art terapije ili ekspresivne terapije i drugih vrsta psihoterapije je u tome što kao glavni alat za izražavanje emocija koristi kreativne tehnike (crtanje, slikanje, modeliranje, pokret, ples, glazbu, igranje uloga itd.) U klasičnoj verbalnoj terapiji tako imamo dualni odnos klijent-terapeut, a ovdje trijadni odnos klijent-kreativni izraz (slika, pokret)-terapeut. Ovakva vrsta psihoterapije bavi se dubokim emocijama i direktno nesvjesnim sadržajem, jer zaobilazi otpore uma.”
Art terapija u sklopu ruralnog turizma
Ovo je, osobito za istok zemlje, nešto prilično novo. Nema utabanih puteva. Zato Romana tumači kako želi iskoristiti silno znanje i iskustvo koje je dosad stekla u burnim poduzetničkim vodama. U ugostiteljstvo se, kako kaže, dobro razumije. Zato ga namjerava spojiti s umjetnošću i da s kreativnim radionicama iz art terapije čini jednu komplementarnu cjelinu.
“Cijelu ideju sam već odavno razradila i raspisala sam projekt za EU fondove – internacionalni kamp Art terapije u prirodi. Želim oplemeniti obiteljski posjed koji se sastoji od ribnjaka, hrastovih šuma i livada s autohtonim biljem i doprinijeti da se Slavonija i Baranja razvijaju u smjeru kulturnog, ugostiteljskog i terapijskog turizma.”
Zdravlje, kreativnost i igra u hladu hrastova. Uopće ne zvuči loše. Ali, Romanu čeka još puno posla dok ne stignu prvi mali gosti.
